Život posvećen odbojci mogao bi biti radni naslov svakog razgovora s Tihomirom Crnkovićem, čovjekom koji je svoj život posvetio – odbojci.
Nekadašnji odbojkaš Rijeke i dugogodišnji profesor tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Čavle, danas u svom rodnom Ogulinu uživa u umirovljeničkim danima, što ne znači da i dalje svakodnevno ne promišlja odbojku.
Crnković je danas predsjednik Odbojkaškog kluba Grobničan, kojega je kao sekciju nekadašnjeg sportskog drušva osnovao još tamo davne 1981. godine zajedno sa skupinom svojih istomišljenika.
I, da, Crnković je na početku ove nesportske 2020. godine dobio nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije, a njegovo životno djelo zove se – Grobničan.
- Ja sam definitivno život posvetio odbojci, od najranijih dana kada sam počeo trenirati kod pokojnog Franje Šverka na Zametu. Bio sam peti razred osnovne škole kada je on došao, mi nismo niti znali što je to odbojka, ali on nas je dobio na račun nogometa, graničara. U Zametu sam bio do 1975. godine, od tih klinaca mi smo napredovali do Druge lige bivše države, a onda sam došao u Rijeku. U Rijeci sam bio do kraja karijere, s tim da sam još kao odbojkaš Rijeke počeo raditi kao nastavnik tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Čavle. Tada sam već pomalo kao trener vodio pionire, pa sam u Rijeci vodio i kadete, uoči rata vodio sam i seniore. Školsku ekipu smo na Čavlima napravili kada sam došao u školu, ali onda smo 1981. godine osnovali muški klub. Muški klub je opstao do 1997. godine, ali se s ratom sve počelo raspadati. Uostalom, i ja sam otišao na ratište. Raditi sam počeo 1995. godine, kada je rat završio, i onda smo počeli raditi s djevojkama, koje su dogurale do Prve lige, u kratkim će crtama iznijeti svoj odbojkaški put Tihomir Crnković – Crni.
Da ne bi netko krivo pomislio, nadimak Crni je izvedenica iz prezimena, nema nikakve negativne konotacije, nikakvo crnilo ne veže se uz ovog smirenog i staloženog čovjeka, koji se zaista ima čime pohvaliti kada pogleda unatrag na svoj odbojkaški životni kurikulum.
- Odbojka je stvarno bila moj život, i sada je još uvijek. Aktivan sam, predsjednik sam Odbojkaškog kluba Grobničan, u kojemu manje-više sve vodi moj sin Marko, a ja pomažem organizacijski ili kao zamjena za neke treninge. Kao trener više nisam toliko aktivan, ali budući da nam se dugogodišnji predsjednik Vladimir Maglica, koji je danas počasni predsjednik, malo zasitio onda sam ja preuzeo tu ulogu. Klub nam je upao i u nekakve dugove pa sam i iz nekih moralnih razloga odlučio stati na čelo kluba, da pokušamo riješiti te dugove, a i budući da sam osnovao taj klub uvijek ga nekako doživljavam svojim, nastavlja Crnković.
Odbojkašice Grobničana danas su članice Prve B lige.
- Iz prve lige smo ispali 2013. godine, vratili smo se u Prvu B ligu koja se rasformirala na četiri te lige. Uvijek smo nekako pri vrhu, stvaramo igračice, dosta je veliko osipanje u ženskoj populaciji, ali uvijek imamo nekakvu kvalitetu. Ove godine korona je sve poremetila, u trećem mjesecu je prekinuto prvenstvo, sada smo počeli novu sezonu ali smo odigrali samo jednu utakmicu. Više nismo igrali nego što smo igrali, a sada smo zbog preporuka morali obustaviti i treninge. No, što se tiče kluba nemamo problema, imamo velik interes djevojčica, koje dolaze i iz okolnih mjesta, Hreljina, Bakra... Uvijek imamo grupu od mlađih i starijih početnica do seniorki. Financijska situacija je teška, ali mi smo još uvijek zadovoljni i dobro funkcioniramo, govori predsjednik kluba.
Ako zbog nečega treba pohvaliti Ženski odbojkaški klub Grobničan, onda je to dvorana u Mavrnicima, da nije bilo tog velikog odbojkaškog zaleta Crnkovićevih djevojaka, koje je tada trenirao Vlado Maglica, da nije bilo plasmana u Prvu ligu i svog tog elana koji se oko Grobničana tada stvarao, pitanje je kada bi dvorana u Mavrincima i bila izgrađena.
- To je bila jedna od naših velikih zasluga. Mi smo ulaskom u Prvu ligu postali najkvalitetniji klub na Grobinšćini, a bili smo itekako zakinuti što nismo imali svoju dvoranu. Dvije godine smo igrali u Delnicama, gdje nam je bilo super, dvije godine smo igrali u Kostreni, dok naša dvorana nije izgrađena. Dvorana je izgrađena kada je načelnik Općine Čavle bio Željko Lambaša, koji je u srcu i duši bio veliki sportaš. Uostalom naša igračica Suzana Dujmić tada je postavila kamen temeljac za tu dvoranu. A ta dvorana je pravi sportski objekt, nema ni viška ni manjka, baš je napravljena po mjeri i baš je jedan ugodan ambijent, nastavlja Tihomir Crnković.
Crni je veliki odbojkaški zaljubljenik, tu strast prema odbojci prenio je i na svoje najbliže, sin Marko je trener, unuka Vita je bila mlada kadetska reprezentativka, danas igra u Superligi za Vukovar.
Crnkovićev trud zaista nije bio uzaludan, puno se lijepih stvari iz toga izrodilo, u Grobničanu je odbojku počeo igrati Darko Antunović, danas direktor svih selekcija zagrebačke Mladosti, jedan je od najboljih hrvatskih odbojkaša posljednjih tridesetak godina, a takvih primjera još bi se dalo pronaći. Poput Vlade Maglice, koji je bio trener kada su Grobničanke ulazile u Prvu ligu i koji je danas osnovao Muški odbojkaški klub koji također ima neke zanimljive rezultate.
- To mi je lijepa i draga bit svega onoga što sam radio i stvarao na neki način. U Dražicama je osnovana Rječina godinu dana prije nas, ali dok ja nisam došao u Čavle odbojka nikome nije bila u primisli. Prvo kroz nastavu tjelesnog, pa smo počeli raditi s dečkima, pa smo onda s curama došli do Prve lige. Na ponos su mi ti ljudi koji su ostali u odbojci, i Darko Antunović i Vlado Maglica, koji je dugi niz godina bio trener u ženskom klubu, ali i drugi poput Željka Drakule, Ranka Parisa, sve su to bivši odbojkaši koji pomažu i uvijek se nađu pri ruci. Tradicija je jako velika i puno je ljudi prošlo kroz taj sport i puno ih je zainteresirano za taj sport, već unučad i djeca djece koju sam ja trenirao iznova dolaze u naš klub. Drago mi je da se vratila i muška odbojka. Njihovi dečki danas igraju za Rijeku, kao što su nekada naši. A i cure su igrale i u Rijeci, Kostreni, Drenovi, unuka mi je sada završila u Vukovaru. Vrlo je perspektivna, vjerujem da će uspjeti u potpunosti razviti te svoje potencijale.
Tihomir Crnković danas je u mirovini, sa suprugom živi u Ogulinu, na djedovini.
- Rođen sam u kući u kojoj sada živim, ali sam sa šest mjeseci s roditeljima završio u Rijeci. Otac je kao farmaceut došao u ogulinsku bolnicu, majka mi je bila zubarica. No, otac se tu nije mogao pronaći pa smo se vratili u Rijeku. Moj život je bio u Rijeci, ali vratio sam se prije trinaest, četrnaest godina. Zašto nisam ovdje osnovao klub? Pa ima tu klub, zovu me, pitaju, to su također moji prijatelji, ali ja sam ipak Grobničan. Ne mogu ja Grobničan pustiti.
- Kraj godine donio je i jednu tužnu odbojkašku vijest.To je baš veliki šok za sve nas odbojkaše, preminuo je Miljenko Fićor, naš dugogodišnji prijatelj i odbojkaški djelatnik iz Rječine. Ova 2020. godina nam nije prisjela srcu, uz sve nedaće što se događaju još nam dolaze i ovako tužne vijesti. Jako je puno dao odbojci, i kroz rad u Rječini i kroz suradnju s našim klubom i našim Savezom. Ostat će nam u lijepim i dragim uspomenama, zaključit će Crnković.
Tihomir Crnković Crni s nagradom za životno djelo Primorsko-goranske županije
Djevojke Grobničana koje su izborile plasman u Prvu ligu s trenerima Tihomirom Crnkovićem i Vladom Maglicom
Ekipa Grobničana koja je na prvenstvu Jugoslavije u Bihaću osvojila šesto mjesto.
Stoje: Miroslav Špoljarić, Miljenko Rac, Vlado Maglica, Stanbolić Goran, Vladimir Trninić, Aleksandar Jeličić, Darko Antunović, trener Tihomir Crnković.
Čuče: Enio Molnar, Alen Karnjuš, Gordan Brnelić, Miodrag Uzelac, predsjednik Vladimir Maglica
