Marinko Koljanin iznenadio je novim trenerskim angažmanom budući da je Krk prvi hrvatski klub koji trenira u karijeri koju je započeo u Austriji kao pomoćnik Otta Barića na vrhuncu moći salczburškog kluba koji se danas zove Red Bull Salzburg. Tada se zvao Salzburg, igrao je skupinama Lige prvaka, u finalu Kupe UEFA, preteče današnje Europa lige, protiv milanskog Intera. Otada se mnogo toga promijenilo u Koljaninovu životu, zadnjih nekoliko sezona radio je na Bliskom istoku:
- Prvi puta radim u Hrvatskoj u 22 godine trenerske karijere, moram reći da nikada nisam o tome razmišljao ozbiljno. Može se reći da sam se s Krkom dogovorio slučajno. Prvo su me kontaktirali posredno, jer su mislili da ne želim ni razgovarati. Htio sam čuti što žele, jer do ljeta sigurno neću nigdje otići. Zainteresirali su me, na kraju sam prihvatio ponudu, ostajem do ljeta u Krku i veselim se poslu, kaže Koljanin.
Koliko ste upoznati sa stanjem u momčadi i klubu?
- Poznajem dosta igrača, neke poput Rukavine i Prpića znam iz Rijeke kada sam bio direktor. Klub raste, mislim da je vrlo dobro organiziran. Prvi dojmovi o ljudima koji vode klub bili su vrlo pozitivni, sportski direktor Damir Kraljić me je impresionirao. Volio bih da sam u imao takvog suradnika u mnogo jačim klubovima od Krka. Moram reći da Krk u organizacijskom smislu ne zaostaje puno za nekim arapskim klubovima, gdje sam radio za neusporedivo puno veći novac. Kada sam iz Austrije došao u Rijeku kao direktor, Rijeka je u organizacijskom smislu zaostajala za austrijskim klubovima. Tako mi je bilo kada sam iz Rijeke otišao na Bliski istok, gdje klubovi organizacijski zaostaju. Mislim da je Krk organizacijski na visokoj razini s obzirom da je amaterski klub.
Krk je ambiciozna i time zahtjevna sredina?
- Da nije zahtjevna sredina, ne bi me ni zanimala. Ljudi su me uvjerili da žele napredak, iduća četiri mjeseca razmišljam samo o tome. Moram naglasiti da su dvojica trenera koji su radili prije mene, Horvat i Starčević, visoko dignuli ljestvicu, što je također bio jedan od razloga zbog kojih sam pristao doći u Krk. Obojicu cijenim, Starčevića dobro poznajem jer je radio sa mnom u Kuwaitu
