Anto Jakovljević otišao je iz Goranina nakon deset godina, delnički klub proživljava sudbonosne dane budući da mu prijeti gašenje:
- Otišao sam zbog toga što se više nije moglo raditi zbog financijskih problema. Pet mjeseci mi nisu platili doprinose, dužni su mi plaće, nisu mogli igračima pokrivati putne troškove i jednostavno se više nije moglo. Pokušavao sam pronaći neko rješenje do zadnjeg dana, razgovarao s ljudima iz kluba i lokalne politike, nije išlo. Ne može se raditi ako je uprava nesposobna. Ljut sam jer su ljudi koji sjede u upravi volonteri, a novac daje grad. Bez dvojice, trojice poduzetnih ljudi koji će donositi novac nema napretka, a takvih ljudi ja oko Goranina ne vidim, smatra Jakovljević.
Deset godina u jednom klubu nije baš malo čak ni za engleske uvjete:
- Kako je malo! Odgojio sam nekoliko generacija igrača, da se svi vrate Goranin bi imao strašnu momčad. Najviše mi je žao igrača, koji moraju otići negdje drugdje da bi igrali. Mislim da se moglo drugačije da je bilo malo više volje. Izgleda da je ljudima suđeno odlaziti iz Gorskog Kotara u potrazi za boljim uvjetima, kaže Jakovljević.
Nova sredina predstavlja novi izazov i da bude sve novo, Jakovljević je postao trener trećeligaša iz Novog Vinodoloskog:
- Nisam trener koji voli mijenjati sredine, volim raditi planski da nešto ostane iza mene, da ostavim traga. Prvi dojmovi u Vinodolu su povoljni, osim toga relativno sam blizu kuće. Radimo tek tjedan dana, a meni se čini da ima dosta prostora za napredak. Čini mi se da je Vinodol bio malo uspavana sredina, da su igrači često radili što su htjeli, na kraju se sve prelomilo na rezultatima. Siguran sam da ova sredina ima potencijal, od škole nogometa do prve momčadi, samo da nam gradski čelnici ne okrenu leđa. Mislim da ćemo već ove sezone imati dobru momčad, kaže Jakovljević.
