Tomislav Lopac više nije trener nogometaša Crikvenice, ne događa se često da svojevoljno odlaze treneri vodećih momčadi:
- Imamo istu prednost kao na polusezoni, rezultati su takvi kakvi su, zbog rezultata nisam otišao! Kada sam nakon razgovora s predsjednikom uvidio da imamo dijametralno suprotno mišljenje o stanju momčadi, više nismo mogli dalje. Ne možemo svaki ponedjeljak ponavljati iste stvari. Stalno ponavljam da jedan stožerni igrač uopće nije trenirao tijekom priprema, da drugi nije trenirao pet tjedana. Zbog njih smo igrali dobro u prvom dijelu, obojica su izgubili moć i treba im vremena da se vrate u formu. Nisam čarobnjak, ja sam trener! Tri dana pred početak nastavka sezone ozlijedi se jedan od najboljih igrača, otišao nam je najbolji desni branič u ligi, njegova zamjena nije na istoj razini. Svaka čast dečkima koji su došli, ali sve su to prinove. Da bi iskazali potencijal treba im vremena, momčad Crikvenice se slagala od 2019. godine, ne može se u mjesec dana zamijeniti četiri igrača. Ne može igrač koji nije trenirao osam mjeseci u dva mjeseca doći na razini igre iz zadnjega kola prošle sezone u Poreču, kada smo osvojili titulu prvaka. To je nemoguće! Dok sam to pokušavao objasniti uvidio sam da to što govorim ne pada na plodno tlo! Nisam trener koji bježi od problema, borio sam se za ostanak u ligi, primao sam šest, sedam komada po utakmici i imao podršku. Želim samo biti realan! Ako se u klubu postavlja pitanje moga rada, nemamo o čemu razgovarati! Mene nitko neće tjerati, sam ću otići! Moram reći da predsjedniku to nije bilo na kraj pameti, ali ne možemo surađivati ako nemamo isti pogled na probleme, kaže Lopac.
Marko Prpić razlikuje se od većine predsjednika po tome što je osvjedočeno uspješan trener, otkud odjednom takve razlike u pogledima na nogomet?
- Ne možemo surađivati ako se ne slažemo! To je to! Kaže mi Prpić: 'Ajmo u Kostrenu iduću subotu! Ma, ne idem više nigdje! Ako u Kostreni odigram 0:0 ili pobjedim 1:0, opet ćemo u ponedjeljak pričati isto! Mi pobjeđujemo, a ljudi oko predsjednika su nezadovoljni! To mu je najveći problem! Četiri godine Crikvenica se u četvrtoj ligi borila za ostanak, sada su dvije i pol sezone prvi i nisu zadovoljni! Meni ne trebaju ništa objašnjavati! Ja još uvijek tvrdim da ova momčad mora biti među prve dvije momčadi u ovoj ligi, siguran sa da će biti ako se bude radilo kao što se treba raditi. Treba strpljenja, mora se pričekati da igrači dođu na sebe! Nema potrebe da objašnjavam detalje, smo trošim energiju! Mi smo se počeli baviti sa svime samo ne s onim što je važno! Naš izravni protivnik odgodi utakmicu za proljetni dio prvenstva! Mi smo tu nemoćni! Znate kada bi Jadran pobijedio Novigrad u studenom prošle godine? Nikada! S time se ljudi u klubu trebaju baviti, a ne da li je neki igrač udario loptu lijevom ili desnom nogom!
Kada ste počeli osjećati nepovjerenje?
- To je trajalo otkada se nastavilo prvenstvo, kroz pripreme je sve bilo dobro. U pripremama možeš odigrati lošije, pa nikome ništa! U prvenstvu je drugačije! Počeli smo se vrtjeti u zatvorenom krugu! Nakon utakmice vidiš nezadovoljstvo kao da meni netko treba reći da nismo dobro igrali na Cresu i u Pazinu! Pa nisam lud! U zraku se počelo osjećati nepovjerenje u trenera! Pa ne moram ja biti trener! Ima trenera koliko god hoćeš! Nije problem u Prpiću, mi se znamo cijeli život! Uostalom, on sve to plaća i vrlo je korektan! Imao sam mir u radu, nikada se nije miješao u rad, ali ne možemo svaki ponedjeljak pričati isto.
Propustili ste izglednu priliku ostvariti plasman u viši rang?
- Slažem se! Petnaestak godina sam trener u ovom rangu, opet ću negdje biti trener! Normalno da bih volio raditi u višoj ligi! Ako netko prepozna moj rad, dobro! Ne bojim se rada! Žao mi je što sam ovako otišao, baš sam dečkima rekao da mi je u petnaestak godina rada najveće zadovoljstvo bilo ovih zadnjih 365 dana na vrhu ljestvice, otkada sam došao stalno smo bili prvi! Dečki su karakterni, vole raditi, dobri su igrači, ali na neke probleme ne možeš utjecati.
