Navijačka priča s Mercedes Benz Arene

Ponoć je. Počeo je veliki četvrtak, 29. kolovoza 2013. godine. Jednako velik i značajan kao i oni kada su Riječani podizali pehar za pobjednika četiriju izdanja nacionalnih kupova. Erik i ja spuštamo se na staro mjesto, Gat Karoline riječke. Pet Autotransovih i još pet autobusa u vlasništvu ostalih poduzeća, niz kombija i osobnih automobila kretao je u tim trenucima prema južnoj Njemačkoj, prema pokrajini Baden-Wurttenberg.

U glavu mi je sinula misao kako sam kod kuće ostavio važeću putovnicu, a sa sobom uzeo tek isteklu osobnu iskaznicu. Nisam znao da li da odmah krenem kući i ostanem plakati zbog svoje gluposti ili da molim Boga da na granici ne bude problema. Po dolasku na Rupu bio sam pozvan kod dežurnog carinika koji mi je objasnio da mi bijeli 'kartončić' služi samo kao isprava za kretanje unutar Hrvatske, no ne i za odlazak u inozemstvo. Na sreću, vozač upravo naše, za tu priliku Autotransove 'dvojke' je u odličnim odnosima s upravo tim policajcem, a uz prigodnu kavu vozaču morao sam policajcu obećati da neću u Stuttgartu raditi nerede.

Jedanaest sati gombanja do Stuttgarta uz prometni čep pedeset kilometara prije ulaza u grad, nikako nije bilo ugodno. Pogotovo ako niste uspjeli uhvatiti ni sekunde sna, a znate da je poslijepodne utakmica. Uz klasične piš-pauze svaka dva sata i povremenu pjesmu u autobusu, ni po čemu do tada putovanje na uzvratni susret play-off runde Europske lige nije odudaralo od svakodnevnih na međugradskim relacijama.

Konačno smo na kopno grada Stuttgarta stali oko 13.30, te smo tamo vidno ukočeni preuzeli karte za ulazak na stadion od našeg vodiča. I onda je krenulo ono pravo, ono zbog čega niti jedan navijač Rijeke neće zaboraviti vrijeme koje je proveo u Njemačkoj.

Putovanje od stadiona do centra grada stvarno nije dugačko, a može se izvesti čak na tri načina, gledano iz rakursa javnog gradskog prijevoza. Naravno, za Armadu su sva tri načina potpuno besplatna. Osim standardnih autobusa koje nitko nije koristio nudili su nam se S-Bahn iliti nadzemna željeznica odnosno U-Bahn iliti podzemna željeznica. S-Bahnom je lakše doći do centra budući da trebate proći samo dvije stanice, dok se U-Bahn od glavnog kolodvora do Neckar Parka u kojem je stadion smješten vrti u krug, dakle svojih sedam-osam stanica.

Kojim god načinom došli u centar, bilo je svejedno. Pjesma, gromoglasno navijanje riječkih navijača, deranje po hodnicima metroa, sve to na opće čuđenje vidno nezaintersiranih građana Stuttgarta. Otkada je flota Autotransovih autobusa došla u Stuttgart pjesm nije stajala, a sve je kulminiralo općim dernekom na glavnom gradskom trgu Schlossplatz. Ondje je bila baza Armade, okupljalište kojeg prije domaćih ogleda nema niti u Rijeci. Dvije tisuće duša okupilo se taman pored gradskih fontana, prije dolaska policije koja je intervenirala tek u jednom slučaju međusbnog naguravanja trojice pripadnika Armade. Ništa se na Schlossplatzu opasno po javni red i mir nije događalo toga popodneva, zapalili smo nekoliko baklji i dimnu bombu za dekor, pjevali, pili pivo i zagrijavali grad za ono što ga čeka uvečer.

Kako i ne bi glavni trg u Stuttgartu pretvorili u svoj dnevni boravak? Navijači Rijeke ovakav su izlet čekali godinama, a ovako jakog protivnika Rijeka u 21. stoljeću još nije imala za suparnika. Svaki slučajni prolaznik mogao je vidjeti grupu ljudi koja živi za uspjeh svoga kluba, koja ga već nekoliko sati prije utakmice bodri upravo kao da je na stadionu.

Dolazak na sektore 61 i 62 Mercedes Benz Arene bio je bezbolniji nego išta. Bez ikakve represije viđene na hrvatskim stadionima, bez trunke pomisli na upotrebu sile uz maksimalno korektan pristup svakom navijaču Rijeke bila je misao vodilja. Zaista, tim je ljudima bilo stalo da se mi tamo osjećamo kao kod kuće. Tome su pridonosili i hrvatski konobari na punktovima s popularnim kobasicama i pivom, ali ne i sunce koje je, iako u zalazu žarilo Armadu na tribini. Klasični je to trik na Stuttgartovom stadionu, baš kao što je i na Kantridi gostima uvijek sunčano. No, nije nas to omelo u gromoglasnoj podršci s tribine. Niti u trenucima kada je Rijeka primala pogotke nismo stajali s pjesmom, a potpuni delirij uslijedio je u 93. minuti susreta kada je Goran Mujanović pogodio za 2-2.

Kao da nitko nije vjerovao da će se nakon primljenog pogotka petnaest minuta prije kraja Riječanima otvoriti taman prije produžetaka.

- Stuttgart, Stuttgart, aufwiedersehen, počelo se oriti kada je sudac utakmice odsvirao kraj, uz suze radosnice kod većeg dijela muške navijačke populacije. Nisu se momci stidjeli zaplakati za svoj klub.

Jedini problem koji je i za igrače i za navijače poslje utakmice bio isti jest – kako to sve sada proslaviti? Jednostavno nismo navikli, niti mi, niti oni. Gledao sam u malog Ajayja kad je dolazio pozdraviti Armadu. Nije znao bi li se bacio na travu od sreće, bi li digao ruke u zrak, bi li poveo pjesmu...

Mi smo mogli samo još popiti koje bezalkoholno pivo na stadionu,  u krugu stadiona trgovine nema niti na mapi. Pjesma Armade trajala je još četrdeset minuta nakon završetak utakmice, a ono što posebno zapanjuje je nivo kojim su riječki navijači nadglasali domaće. Iako su Njemci poznati po svom navijanju, posebice dortmundska Borussia, ovi Stuttgartovi bili su bolji na Kantridi nego kod kuće. Svi bi tu i tamo rekli 'VFB!' i vrisnuli poput djevojčica kada bi domaćini zabili pogodak.

Još je jedan kuriozitet bio stalno prisutan, a to je podcjenjivački stav prema HNK-u Rijeka od strane domaće struke, ali i PR-menadžmenta. I dok se trener domaćih Schneider oslađivao mišlju kako u 92. minuti ima siguran prolaz protiv Rijeke, klupski odnosi s javnošću više su pažnje pridavali domaćoj utakmici s Hoffenheimom u nedjelju nego ogledu protiv Rijeke. Sve se to napuhanim Njemcima vratilo u glavu. Na jedanaest utakmica bez poraza su Riječani, dok Stuttgart ne zna za pobjedu u već sedam ovosezonskih službenih ogleda.

 U autobusu za natrag svi su se složili da Kekovim momcima treba još i pobjeda protiv Lokomotive ovoga ponedjeljka za potpuni mir uoči reprezentativne stanke. Ne treba niti sumnjati da će Kantrida biti krcata, možda i rasprodana, kao i za sve europske utakmice.

Jer, već se kreću krojiti paketi ulaznica, sve će to vjerni navijači razgrabiti u trenu...

Fotogalerija: Andrej Turina i Marko Prpić/Pixsell