Milan Rončević, predsjednik Grobničana, definitivno je osebujan tip. Odudara od uštogljenosti nogometnih djelatnika, koji (pre)često puno govore, ali ne kažu ništa. Ili barem ništa konkretno. Za razliku od njih, Rončević "pogađa ravno u metu", bez izbjegavanja "neugodnih pitanja" ili "tabu tema". Sa samo jednim, jedinim ciljem - boljitkom nogometa.
Nedavno je pokušao, u suradnji s ostalim klubovima iz regije, pokrenuti promjene na nivou Nogometnog saveza Primorsko - goranske županije. Nije prošlo, Miro Uljan je "odnio pobjedu", a Rončević će bezrezervno ponuditi vlastitu viziju priče.
- Prije svega, da razjasnimo jednu stvar. Protiv Mire Uljana nisam, a nikada ni neću, reći jednu jedinu ružnu riječ, niti imam bilo što osobno protiv njega. Ovo nije nikakav sukob mene i njega, tako da ne bi netko izvukao pogrešne zaključke. Priča je, zapravo, vrlo jednostavna. Županijski nogometni savez - ne vodi brigu o sustavu natjecanja, uvjetima, klubovima... I zato smo pokušali promijeniti tu priču, pokrenuti promjene koje su, jednostavno, nužne, ako želimo sačuvati nogomet i podignuti ga na razinu kakvu zaslužuje, priča Rončević.
{jb_blackbox-right}Suspendiran i odgovoranVama još uvijek traje suspenzija zbog "inkriminirane Skupštine" na kojoj niste prošli sa svojim programom?
- E, to je već pravi cirkus. Ne znam što bih vam rekao. Dakle, ja sam kao predsjednik Grobničana odgovoran za sve u klubu. Ako ne daj Bože nešto nestane iz kluba, pa makar i vreća sjemenske trave, koga će se "ganjati"? Naravno, mene. Kao što će me se prozivati za bilo kakav drugi problem. A u isto vrijeme me - suspendiraju! Pa, čekaj malo, kako mogu biti suspendiran i odgovoran, meni je to apsolutni nonsens, nikakvog smisla to nema. Ali, to je još jedan dokaz na koji način i kako se radi. Paradoksa, očigledno, nikad dosta.{/jb_blackbox-right}
Zašto, na kraju, niste prošli?
- Zbog birokracije. Na toj famoznoj Skupštini nisu donijete odluke koje su propisane statutom, dakle, jasno je da je došlo do, da se nogometno izrazim, "grubih povreda pravila" igre, ali to izgleda nije važno.
Naravno, u eter je plasirana priča kako ste vi "čovjek Igora Štimca", a kad on nije prošao na državnoj, onda ne možete ni vi na lokalnoj razini?
- To su gluposti. Osobno, uvjeren sam da je Štimac imao program. Kao što smo ga imali i mi. Zapravo, imamo ga još. Ne borim se ja za sebe ili Grobničan nego za bazu klubova iz naše regije. Uvjeti su se podignuli, to nije sporno, ali činjenica je da nogomet "gubi djecu", na uštrb drugih sportova, koje ja nikad, ni u snu, ne bih podcjenjivao.
Vjerojatno ciljate na "poplavu" građenja zatvorenih objekata...
- Bravo, točno to! Uzmite primjer zimskog nevremena, orkanske bure, koja je pogodila naš kraj početkom godine. Nitko nije mogao trenirati, nije se moglo van, nogomet je "umro" u tom razdoblju. Ili, klubovi iz Gorskog Kotara. Pa oni do prije dva, tri tjedna nisu mogli trenirati zbog snijega, a o tome Županijski savez šuti. Dakle, na sve ove probleme Savez nije reagirao, a to je priča koju moramo promijeniti. Ne zbog sebe, nego zbog klubova.
{jb_blackbox-right}Nisam zadovoljan, Grobničan mora bolje!Grobničan ove sezone oscilira, momčad je dobra, kvalitetna, ali rezultati vjerojatno nisu onakvi kakve ste željeli?
- Iskreno, bez nekakvih "uvijanja", reći ću vam kako - nisam zadovoljan. Grobničan može i mora bolje! Imamo dobru momčad, jako dobru, tu ima igrača koji imaju iskustvo igranja u drugoj, pa čak i prvoj ligi, prošli su omladinsku školu Rijeke... Dakle, moralo bi to izgledati bolje. Moraju napraviti puno više, jer znam da to mogu! Istina, sreća je što ne brinemo oko ostanka u ligi, ali mene to ne zadovoljava. Definitivno, Grobničan mora biti bolji, neću reći da moramo biti drugi, treći, ali svakako pri vrhu.
Ako bi se, recimo, ukazala šansa iduće sezone, jer u ovoj je već kasno, može li Grobničan razmišljati o Drugoj ligi?
- Kakav bih ja bio predsjednik kad bih rekao da ne želim u drugu ligu? Nikakav. Dakle, želim, ali treba biti realan, nije tu u pitanju samo momčad, treba podignuti nivo kompletne strukture kluba. Ide to na bolje, radimo, mislim, dobar posao, ali idemo prvo vidjeti kako ćemo završiti ovu sezonu. Ponavljam, moramo bolje, puno bolje...{/jb_blackbox-right}
Kako to promijeniti?
- Osobno, reći ću vam da sam zakleti protivnik terena s umjetnom travom. Ali, zbog nogometa, djece, ako pod hitno ne napravimo desetak terena s umjetnom travom, mi nemamo šanse za "preživljavanje". Da, istina, postoje recimo dva, tri terena s umjetnom travom, na Podmurvicama i popularno "Omladinsko igralište", ali ja na te terene svoju djecu iz Grobničana - neću pustiti! Ono je beton, a ne trava! Ponavljam, danas su roditelji možda malo sentimentalniji nego nekad i radije će svoju djecu dati u "dvoranske sportove", a to želimo promijeniti. Naravno da cijenim i poštujem svaki sport, ali ja sam u nogometu, iz nogometa i borit ću se do zadnje kapi za njega.
Niste, dakle, odustali, umorili se?
- Ma, kakav umor! Zaštita nogometa je bila i ostala na prvom mjestu. Ne zato što mi je do nekakve funkcije, nego volim nogomet i znam da ovako više ne ide dalje. Ima u našem kraju klubova koji su strašno podignuli nivo rada, ti divni ljudi se trude, ali neće izdržati. Moramo promijeniti sustav, Rijeka, Orijent, pa i Pomorac su "ikone" nogometa u našem kraju, ali nedostaje - baza. U smislu da igrači koji, primjerice, prođu školu nogometa u Rijeci, a ne probiju se u prvu momčad, imaju gdje nastaviti kvalitetnu priču, "nogometno školovanje", a ne da nestaju "u rupama". To je ključni problem, a po tom pitanju sadašnje vodstvo ŽNS-a ne radi ništa. Poručujem svima - nema stajanja, borit ćemo se za nogomet do kraja!
