Momčad Opatije doživjela je na Lošinju poraz (2:3) nakon što je u zadnjih petnaestak minuta iskusni vratar Opatije Vanja Iveša primio tri pogotka. Žestoke reakcije Opatijaca na suđenje Davora Majnarića neposredno nakon utakmice nisu bile mjerodavne budući da su tenzije bile visoke. Dan nakon utakmice smirile su se strasti u 37-godišnjeg Vanje Iveše, koji je svašta prošao u dugačkoj karijeri:
- Iskreno, jesam! Zato se i drugačije pripremam za utakmice, pokušavam biti maksimalno koncentriran i tako djelovati na suigrače, posebno one mlađe. Na Lošinju su igrali mahom mlađi igrači, koji inače ne igraju puno i odlično smo se držali sedamdesetak minuta. Moram priznati da se pred kraj utakmice osjetio pad u snazi, jer dečki ne igraju previše, moramo biti pošteni i jedan dio krivice preuzeti na sebe. Nikada u karijeri svoju krivicu nisam svaljivao na tuđa leđa i želim naglasiti sljedeće što se tiče sudaca. Svi mi griješimo, ljudski je griješiti, normalno je da suci griješe. Međutim, drugačije se čovjek osjeća kada vidi da ga sudac provocira i na kraju dotuče. U mojim godinama može se preko nekih pojava proći bez posljedica, ali što je s mladim igračima? Sav trud padne u vodu! Nije bitno jesmo li izgubili tri boda na Lošinju, problem je složeniji! Ako želimo da nam nogomet bude dobar, o sucima ne bismo smjeli ni razgovarati, a mi nažalost na trenizima stalno pričamo o suđenju. Koji je smisao igre ako se dan nakon utakmice u Lošinju osjećam umorno kao kada sam igrao protiv Galatasaraya? Nisam umoran fizički nego psihički! Slovim kao osoba koja ima strpljenja, ali što da kažeš kada u utakmici protiv Grobničana sudac ne dosudi klasičan penal za nas, a onda dosudi gol za nas koji ne postoji, jer pokušava kompenzirati! Mene je bilo stid, rekao sam Toniju Rudanu da kaže sucu da nije gol! Meni takvo nešto ne treba, ne igram nogomet zbog toga, posebno na ovoj razini. I onda se čudimo da ljudi ne dolaze na stadione! Ja sam zaljubljen u nogomet, treniram i igram iz gušta, ali kada se pojave takvi likovi na igralištu, jednostavno me tjeraju od nogometa! Mene će teško otjerati u ovim godinama, ja previše volim nogomet da bih otišao zbog njih, ali što je s mladim igračima, kaže Iveša.
Vanja Iveša branio je u Rijeci, Istri i Slavenu Belupu prije nego što je otišao u Tursku, sakupio je dovoljno životnog i igračkog iskustva da bi mjerodavno mogao govoriti o tendencioznom suđenju na svim razinama, od utakmica polufinala Kupa do utakmica u četvrtoj ligi:
- Kada sam se zimus nakon sedam godina vratio iz Turske rekao sam sebi da ću stečeno iskustvo pokušavati prenijeti na mlade. I sada ne znam što bih rekao! Ako krenem prozivati bilo koga, to nisam ja! Valjda bi netko drugi u našem nogometu trebao o tome misliti, a ne da suci budu tema svakoga našega razgovora na treninzima. Došao sam do zaključka da smo svi mi ostali u nogometu najveći krivci za ovo što se događa! Izgleda da drugoga krivca nema! Zašto mi? Zato što nam ti isti likovi dođu i kažu da će nam kod kuće suditi ovako, a na Lošinju onako... E, nećete! Gdje to vodi ako mi prijatelj iz Lošinja kaže da su ih suci pokrali u Labinu, pa je valjda normalno da nas pokradu na Lošinju... Ako želimo da nam nogomet bude bolji, moramo sami iz sporta odstraniti ljude koji nogomet koriste kao sredstvo. Evo detalja iz utakmice u Lošinja, a ja jako dobro znam kakve poruke suci šalju kroz takve detalje. Naš igrač slučajno udari Mancea kojemu je stradala arkada. Ispričao se, stvarno je bilo slučajno, a sudac mu pokaže žuti karton uz obrazloženje da mora iako je udarac nehotičan. OK! Dvije minute kasnije na drugom kraju jedan njihov igrač namjerno laktom udari našega igrača, odjeknulo je od udarca na drugoj strani igrališta... Sudac njihovu igraču ne pokaže karton, ali zato nama podijeli kartone, jer smo ga okružili i tražili da kazni igrača za namjerno udaranje... I onda je jasno zašto na kraju utakmice naš četvorica vidimo da je lopta izašla izvan igrališta, a sudac ne vidi! O trećem njihovu golu da ne govorim! Naš igrač ima loptu na glavi, Jerneić ga gurne dvjema rukama, a sudac pušta da se igra... Nogomet je izgubio svaki smisao, a ljudi su se veselili pobjedi! Nevjerojatno! Čemu su se veselili!? Najgore je što su se oni ponašali kao da dogodilo nešto sasvim normalno. I što se onda ja čudim?, pita se Iveša.
Izgleda da vas dugo nije bilo u hrvatskom nogometu?
- Kada sam bio u našem nogometu uvijek sam bio protiv ovakvih pojava iako je sada drugačije, jer sam neovisan. Puno sam toga prošao, ali nije lako stalno sebe preispitivati zbog nekih pojava koje nisu normalne. Meni bi sada najlakše reći: Baš me briga, igrat ću još neko vrijeme... Mislim da se nogomet ne igra zbog toga! Dapače, čuo sam jako dobro riječi suca na Lošinju, koji je rekao da se približimo publici kada smo izašli na teren. Rekao je da se nogomet igra za publiku, što mi se jako svidjelo! Poručio bih tom gospodinu da treba stajati iza svojih riječi, a ja ću ga prvi zaštiti ako slučajno pogriješi, zaključio je Iveša.
