Grobničani su dva kola prije kraja nakon domaćeg poraza od Naprijeda (1:2) morali izvaditi nalivpera i potpisati kapitulaciju u borbi za naslov prvaka Međužupanijske lige. Porečki Jadran titulu je osigurao domaćom pobjedom protiv Lokomotive, njihov je bijeg ipak urodio plodom.
Grobničan je pokušao, no danak je morao biti naplaćen poslije serije remija uz pokoji poraz. Pobjeda u pretprošlom kolu u Senju pokazala se iznimkom koja nije mogla prouzročiti promjenu na vrhu poretka u završnici sezone.
- Zadovoljni smo sezonom bez obzira na tih zadnjih nekoliko utakmica u kojima nismo ostvarili ono što smo htjeli. Nadali smo se da možemo do prvog mjesta. Isprofilirao se dostatan broj nas mladih igrača, na klupi su nam većinom juniori, kaže Kurilić.
No, tu počinju problemi na koje ponekad i vrlo često ne postoji izravan utjecaj. Ozljede se ne mogu spriječiti, događaju se i kartoni, što žuti, što crveni, dobar dio igrača ima poslovnih obveza...
- Već dva mjeseca nam u svakoj utakmici nedostaju barem po tri-četiri standardna igrača, što zbog poslovnih obveza, kartona i ozljeda. S obzirom na to da nemamo previše široku klupu događa se problem. U susret protiv Naprijeda ove subote krenulo nas je sedmero mlađih od 22 godine, a igrali su i juniori koji su ušli s klupe. Kad se naši rezultati pogledaju s tog aspekta, mislim da svi u klubu možemo biti zadovoljni, kaže Kurilić.
Grobničan je u proteklih sedam kola uzeo jednako toliko bodova. Na Mavrincima su posljednji puta pobijedili Rudar (5:1), bilo je to još u 22. kolu, devetog dana travnja. Od tada, u četiri domaće utakmice upisana su tri remija (Vinodol, Orijent, Halubjan) uz poraz od Naprijeda i kiks kod tada posljednjeplasiranog Buja.
- Naravno da ostaje žal zbog toga što nismo prvi, a to je zato što smo kiksali u tim zadnjim domaćim utakmicama. Znali smo voditi pa prokockati prednost mnogo puta, boli nas i taj poraz u Bujama. Sami smo si krivi za to što nismo iskoristili tih nekoliko posrtaja Jadrana u drugom dijelu sezone, kaže stoper Grobničana pa nastavlja o sucima...
- Iako je tome tako, s druge strane glupo je da nakon svake utakmice u svlačionici međusobno pričamo o sucima i da komentiramo kako ovo sve zajedno nema smisla. Do prije tri kola situacija je bila takva da je u devet utakmica protiv nas dosuđeno čak sedam kaznenih udaraca! Ne znam je li neki klub imao sličnih iskustava. Isto tako, kad trebaju svirati penale u našu korist, kao primjerice sada protiv Naprijeda, oni ostaju nijemi, kaže Kurilić.
Na putu do naslova međužupanijskog prvaka pokušali su pomoći Kristijan Čaval i Siniša Linić, uz braću Sharbini ponajbolji izdanci s grobničkih nogometnih terena.
Dečki su zaista sjajni. Puno nam pomažu i izvan terena svojim savjetima. To su pravi sportaši koji su prošli puno u svojim karijerama, velika je čast igrat s njima. Meni osobno to puno znači, na Kantridi sam proveo dvanaest nogometnih godina, a Čavala i Linića sam kao dijete gledao s tribina i na TV-ekranima, zaključuje Kurilić.
