Javio se Dalibor Višković iz Zagreba. U subotu je na Krimeji formalno bio pomoćni trener Buja s kojim je protiv Orijenta izvukao 0:0, a od ponedjeljka je u metropoli gdje završava posljednji modul na akademiji za UEFA A trenersku licencu.
Bivši igrač Rijeke, Slaven Belupa, Pomorca i talijanske Vicenze nekad je nastupao i za mladu reprezentaciju Hrvatske (EP 2000.). Pamti ga se kao jednog od najboljih lijevih bekova Rijeke u novijoj povijesti. 39-godišnjak rođen u Kopru spada u red onih sugovornika s kojim se može pričati satima. No, požurivao nas je, utorak mu donosi novi ispit, a preostalo mu ih je još četiri do papirnate potvrde trenerskog zanimanja nakon uspješne igračke karijere.
Na Krimeji ste uzeli bod. To je gostovanje uvijek teško, pogotovo ako se zna da je Buje posljednje na ljestvici i da mu bodovi nasušno trebaju?
- Zadovoljan sam našom prezentacijom. Naravno, da smo uspjeli postići pogodak bili bismo sasvim u priključku s ostatkom ljestvice, ali i ovako je dobro ispalo. Nedostaje nam Mihajlo Bojić, naš najbolji igrač i strijelac, s njim i bez njega nije isto. Teren je bio težak, moramo biti sretni i zbog toga što je naš vratar obranio kazneni udarac.
Buje je prema prikazanim igrama na proljeće zaslužilo ostati u ligi. Uzeli ste 15 od mogućih 27 bodova u ovom dijelu sezone i pokazali ogroman napredak. Može li se stići u zonu spasa?
- Već neko vrijeme igramo kao momčad. Dobro izgledamo na terenu iako u sastavu imamo dosta mladih igrača koje će do kraja sezone biti sve teže ubacivati u prvi plan, jer moramo izboriti ostanak u ligi. Koliko znam, ispada samo jedna, posljednjeplasirana momčad, ali u našem nogometu je sve moguće. Moramo biti barem predzadnji. Igraju nam samo pobjede, vjerujemo da se možemo izvući. Kada povučem paralelu s jesenskim dijelom sezone, sada je to druga priča. Tada nismo bili ekipirani, sada sve skupa bolje izgleda. Ne zaslužujemo ovo posljednje mjesto na ljestvici, zato svaku utakmicu do kraja prvenstva smatramo kvalifikacijskom.
Rijeka se i dalje bori za naslov prvaka u elitnom razredu, pratite li njene uspjehe?
- Da, ali samo kao vatreni navijač. Teško mi je govoriti o uspjehu kluba izvana, pratim ga samo kroz medije. Teško je i davati procjene, mogu samo reći da se sve skupa u klubu kvalitativno podiže iz godine u godinu. Međutim, kod riječkog je čovjeka došlo do zasićenja drugim mjestima, on hoće vidjeti taj pehar za prvaka u Rijeci. Dok se to ne dogodi, ljudi neće biti do kraja sretni. Ja bih također želio vidjeti kako Rijeka osvaja naslov, bila bi to zaista jedna lijepa priča.
Može li se situacija iz 1999. godine, kada ste vi bili jedan od stožernih igrača Rijeke, ikako usporediti s ovom današnjom?
- Ne može. Ili ako može, onda je to jako teško svesti na jedan zajednički nazivnik. U moje je vrijeme vladala drugačija politička i društvena situacija. Nama je stadion svako domaće kolo bio krcat, na Kantridi je bilo između 15 i 18 tisuća ljudi. Mi smo tada, što se kaže, 'na horuk' stigli do borbe za naslov, kroz cijelo smo prvenstvo koristili svega petnaestak igrača. Danas je Rijeka na drugi način jača, mnogo je organiziranija, ima svoj kamp i široku bazu, kako u prvom sastavu, tako i u omladinskom pogonu. Mi smo vjerovali da možemo osvojiti naslov, a to mora i ova današnja momčad. Tko zna, možda je tim dečkima danas u glavi samo pritisak, jer se naslov očekuje već nekoliko sezona. Mi to nismo imali, zaključuje Višković.
