Novija povijest crikveničkog sporta ne pamti užarenije i burnije ljeto.
Posebno ne u redovima rukometaša. Sporta koji je svojom masovnošću i rezultatima desetljećima plijenio pažnju sportske javnosti na ovim prostorima našao se u popriličnim problemima.
Eminentni rukometni klub Crikvenica kao jedan od ponajboljih klubova u državi, počeo se je rapidno savijati pod bremenom financijskih obaveza iz godine u godinu, ponajviše zbog nerealne i krive procijene omjera mogućnosti i stvarnosti, koja je bila potencirana stalnim dolascima igrača sa strane.
Rapidno se je smanjio broj školske populacije, pa se je i sport našao u sve većim problemima. Posebno tamo gdje propozicije diktiraju broj natjecateljskih pogona.
U nosivim temeljima rukometne piramide grada bili su godinama ugrađeni klubovi Mornar i Selce, te Primorska škola rukometa.
Lagani sunovrat Crikvenice počeo se je nazirati unazad 3-4 godine. Vrsni domicilni igrači počeli su napuštati Crikvenicu. Car Moreno, Jadranko Stojanović, Paolo Grozdek, Bruno Derossi, Igor Montanari, Kristijan Bećiri...Družina koja bi danas u zamišljenom, idealnom sastavu bila u samom vrhu naše elitne lige.
Niže se više nije moglo nego što su to ukazivale tablice na kraju proljetnog dijela prvenstva.
U Crikvenici i Mornaru upalio se je alarm. Toliko intenzivno snažan da se više nije mogao isključiti.
Trenutačno još titra, sve do trenutka dok se u ova dva kluba stvari ne postave i papirnato na svoje mjesto.
Ideja o fuziji ova dva kluba veliko je iznenađenje za nekada ljute sportske rivale.
Iako ova dva kluba u posljednjih 37 godina, osim u 3 utakmice kupa, nikada nisu odigrali niti jedne službene utakmice (!) i većinom su se pogledavali preko nišana, našli su dosta brzo spasonosnu formulu.
Svaka daljnja aktivnost bila bi dodatna tlaka, produženje agonije.
Papirologija je postala još jedina prepreka koja se riješava u hodu. Oba kluba održali su svoje Izborne skupštine, koje su imale jedinstvenu intonaciju. Ujedinjenje...
Iako je bilo srce ljeta, a termini održavanja krucijalnih sastanaka u pomalo egzotičnim terminima (u Dramlju u 21,30) interes je bio primjeran. Tako i u Crikvenici.
Zakotrljala se akcija, nije baš lavina, ali rezultati se vide.
Potpisan je sporazum u povezivanju ova dva kluba, u kojoj je i Grad Crikvenica supotpisnik, kojemu je itekako stalo da se rukomet na dostjanstvenoj razini nastavi igrati kraj Dubračine.
Mornar-Crikvenica, tako se zove novi klub, nastavljaju ruku pod ruku u Drugoj HRL, za dug i zdrav život rukometa u Crikvenici.
Ono što nije imala Crikvenica u mlađim uzrasnim kategorijama, nalazilo se je kod konkurencije i obratno.
Uvijek ima „pro et contra“, tako i sada u ovom jedinstvenom slučaju u 60 godišnjoj povijesti rukometa na ovim prostorima.
Jedan pokušaj objedinjavanja svih klubova pod istu kapu dogodio se u proljeće 1982. godine u Rijeci.
Projekt se je zvao Rijeka 1, 2 i tako sve do broja 6...
Nije zaživio!
Predsjednik kluba u narednom mandatu biti će Goran Božić, dopredsjednik i sportski direktor Dražen Manestar, dok su članovi predsjednišva Robert Hrelja, Senko Smoljan i Dario Butković.
Na čelo struke doveden je naš proslavljeni reprezentativac Valter Matošević, koji je u četvrtak odradio prvi trening.
