Povoda za razgovor s Hrvojem Radanovićem nikada ne nedostaje. Jedan od najmlađih aktivnih košarkaških trenera u regiji skuplja dojmove nakon još jedne, za njega i za klub u kojem radi vrlo dobre sezone. S juniorskom generacijom Kvarnera 2010, prepunom talenata, vratio se sa završnice Prvenstva Hrvatske na koje se riječki košarkaški kolektiv probio prvi puta u svojoj povijesti. Bio je i trener Zameta, klupske filijale u kojoj je A-2 ligu odigrala upravo ta generacija, kojoj je smotra najboljih u travnju bila samo šlag na tortu. Iako u skupini s Cedevitom, GKK Šibenikom, Dubravom i Jollyjem nisu stigli do pobjede, juniori Kvarnera zaradili su mnoge pohvale za igru, među kojima je i ona Mladena Starčevića, trenera Cedevitinih juniora.
Nemjerljiv doprinos Siniše Kuharića
- Naš se preokret u sezoni, možda ne rezultatski koliko u pogledu razmišljanja, odnosa prema radu i svega ostaloga dogodio kada smo početkom godine posjetili mlade sportaše s teškoćama u razvoju koje u sklopu projekta Košarka za sve trenira Siniša Kuharić. Ta dva sata mnogo su nas ojačala, stoga je doprinos Kuharića i tih mladih ljudi u ovoj sezoni nemjerljiv.
Radanović se trenerskim poslom počeo baviti još u mladenaštvu, s nepunih sedamnaest godina vodio je jednu od generacija (U-12) u školi košarke pri Ri Basketu. Nije trebalo dugo da se u njegov put upletu velika trenerska imena i da sve krene prema sadašnjem hodogramu. Radanovićev pristup košarci, energija na klupi u skladu s mentalnim kapacitetima u bitnome nadilaze okvire košarke u regiji, no u svakom razgovoru, bilo za javnost ili uz kavu, Radanović ne zaboravlja jedno ime.
- Na našem razgovoru kao i na velikom dijelu onoga što postižem kao trener svakog dana moram zahvaliti Mladenu Šestanu, današnjem voditelju omladinskog pogona u Maccabiju iz Tel Aviva. Mnogo mi je pomogao kao treneru-početniku, poveo me sa sobom u Split i dao mi puno povjerenja u najslavnijem europskom košarkaškom klubu proteklog stoljeća. Sportski zahtjevi ljudi toga grada uvijek su na vrhuncu, u Splitu se ne priznaje prosječnost, kaže Radanović.
Današnji voditelj omladisnkog pogona Kvarnera 2010 sa Šestanom je surađivao pune četiri sezone, najprije kao pomoćnik u Akademiji Vujčić, a potom dvije sezone i na klupi Splita. Vodio je mlađe kadete, bio pomoćnik na tri klupe - kadetskoj i mlađejuniorskoj, no imao je i mjesto posebnog pomoćnika tadašnjem treneru prve momčadi Mladenu Erjavcu za skautiranje.
Paralelno s režimom rada prve momčadi Kvarnera 2010 razvijao se i Zamet, odnosno čitav omladinski pogon kluba. Ne čudi stoga da Radanović ovu sezonu ocjenjuje vrlo dobrom, bilo na planu rezultata ili pak uvjeta rada koji su sve bolji.
Jednako cjenjen u Splitu i u Rijeci
Da se sportska vrata prilikom jednog odlaska nikad ne zatvore brine se Radanovićev karakter, otvorenost ka ljudima, ali i uvijek prisutna potrebna doza košarkaške mudrosti i inteligencije. Mladića jednako cjene i u Splitu gdje je krenuo u afirmaciju i u rodnoj Rijeci koja će nesumljivo biti tek jedna od stanica za Radanovića na putu do europske slave.
- Imam sreću što sam ove sezone uživao podršku brojnih stručnjaka u regiji, počevši od Marina Babića, Zorana Oštrića, Damira Ćusa, Roberta Škrleca do legendarnog Dinka Mustapića. U Splitu sam puno naučio od mnogih stručnjaka i igrača s kojima sam surađivao. Nikola Vujčić, treneri Mario Mandir, Hrvoje Henjak, Ante Marović, Nikša Bavčević, Mladen Erjavec, igrači Srđan Subotić, Ante Grgurević i Josip Sobin, o svakom bih mogao napisati priču.
- Sjajan doprinos u radu kroz cijelu sezonu imao sam od svog najboljeg prijatelja među trenerima, trenera kadeta Davora Tadeja. On je između ostalog obavio sjajan posao u individualnom radu s igračima. Veliko pojačanje na zimu stiglo je u vidu trojice kineziologa, posebice vrhunskog plivača Dinka Jukića, kao i Lea Klapana te Saše Gerbeca. Iznimnu pomoć imali smo u radu i savjetima profesora Davora Lješevića, čovjeka u kojeg osobno imam maksimalno povjerenje kada je riječ o kondicijskoj pripremi. On je uz individualni rad sa našim visokim igračima mentorirao u kompletnom programu kondicijske pripreme. U svemu su pomagali i fizioterapeut Ivan Burazin te Branko Čubelić, sve su to ljudi bez kojih ne bi pričao o svojim ovosezonskim trenerskim uspjesima, kaže Radanović.
Imao je 23-godišnji trener na završnici juniorskog Prvenstva Hrvatske gotovo istu momčad s kojom je kroz veći dio sezone nastupao za Zamet u A-2 ligi. Suradnju dva regionalna kluba ocjenjuje kao izvrstan potez, no tu nije kraj cijele priče.
- Suradnja sa Zametom pokazala se odličnim potezom. Ne preostaje mi ništa drugo doli zahvaliti se predsjedniku Ervinu Klariću i sportskom direktoru Robertinu Kučiću na vjerujem obostrano izvrsnoj suradnji. Vrijedi reći i da je Kvarner 2010 uspostavio kvalitetnu suradnju i s Kraljevicom, zahvaljujući ljudima iz kluba koji čine sjajne stvari za košarku, predsjedniku Darku Konjeviću, direkoru Marinu Nuiću i treneru Goranu Šućuroviću.
Bez kvalitetnih satelita nema kvalitetnog središta. Kvarner 2010 je u relativno kratkom vremenskom roku od četiri godine od razine poluprosječne momčadi u sferama A-1 lige stigao do hvalevrijednih rezultata. Trećem uzastopnom nastupu u Ligi za prvaka prethodili su titula jesenskog prvaka regularnog dijela sezone kao i nastup na završnom turniru Kupa Krešimira Ćosića u Vukovaru u veljači. Radanović drži da Uprava radi odličan posao, ali kao i u svakom kolektivu, postoje i ljudi iz sjene kojima također treba odati priznanje.
Šestan - Nazor - Anzulović
Prvi mu je, kako i sam voli reći - trenerski otac, metode drugog u radu često i sam koristi, a trećeg smatra starijim bratom.
- Uz Šestana puno mi je i oko sportskih i oko životnih stvari pomogao i Ante Nazor, čije metode rada nerjetko i sam koristim, dok je Vladimir Anzulović za mene poput starijeg brata. Ta tri trenera u mojoj karijeri jesu i uvijek će biti nešto posebno.
- Kvarner 2010 je klub koji raste iz dana u dan, u čemu zasluge prvenstveno idu upravi predvođenoj predsjednikom Duškom Miočićem te sportskim direktorom Markom Šamanićem. Seniori su treću sezonu zaredom u Ligi prvaka, trenerski tandem Mance - Delač napravio je vrhunski posao, kao i kompletni omladinski pogon u kojem su treneri Robert Jurković, Branko Musić, Tomislav Švec i Igor Kukić. No, ja bih volio istaknuti ljude koji gotovo nikada nisu u prvom planu kroz medije, a bez njihovog doprinosa rad kluba bio bi nezamisliv. Našoj tajnici Martini Škerl, tehniku Nenadu Maraviću, Goranu Dolencu kao i domaru na našoj Nafti Peru Dobrojeviću dugujem najmanje posebno mjesto u knjizi zahvala za uspješnu sezonu. To su ljudi koji također na poseban način žive košarku i rade svoj posao skromno i pošteno, ali prije svega marljivo i kvalitetno, kaže Radanović.
Na dobrom je putu i košarka u regiji, o kojoj Radanović, upravo kao trener jednog A-2 ligaša može puno toga reći. Posebno ga raduju uspjesi Škrljeva u kvalifiakcijama za popunu A-1 lige, ali i ogroman uspjeh i napredak ženske košarke u gradu koja doživljava puni procvat.
Trojac iz Kvarnera uz Žižića i Bendera
Kada bih birao svoju idealnu petorku od igrača s kojima sam surađivao onda bi uz Bendera na krilu i Žižića na centru uzeo još tri igrača iz prošlosezonske garniture Kvarnera 2010. Na poziciji razigravača bio bi to Bojan Krivec, beka-šutera igrao bi mi Henrik Širko a 'četvorku' Jure Škifić.
- Košarka u našoj regiji je u velikom uzletu. Dokazuje to Škrljevo predvođeno Aramisom Naglićem, njima od srca želim da izbore A-1 ligu. Dobar posao radi i ŽKK Kvarner koji je izborio finale Prvenstva Hrvatske predvođen sjajnim radom trenera Damira Rajkovića i Marina Mijaljevića. Rad s mlađim kategorijama također je postao hit, ogroman posao radi Stevica Rusmir u Ri Basketu kao i plejada trenera u FSV-u (Siniša Kuharić, Mladen Šarčević, Goran Lončar, Marin Brajnović i Dario Didović).
S posebnim superlativima govori o dvojici igrača s kojima je u Splitu već imao priliku surađivati. Malu prednost ima Ante Toni Žižić, današnji centar Cibone. Od dvaju se juniorskih generacija ovog ljeta očekuju velike stvari na Europskom (U-18) i Svjetskom prvenstvu za igrače do devetnaest godina. Sa Žižićem je razvio posebnu vezu, uživa u gledanju svake njegove utakmice.
- Ante Žižić je moj najdraži igrač s kojim sam imao prilike raditi. Toliko želje za treningom , za stalnim usavršavanjem... Njegov odnos prema treningu, prema suigračima i treneru te sportu općenito je putokaz svim mladim igračima kako treba trenirati i kako se treba ponašati. Uživam gledajući ga u dresu Cibone kako sa samo osamnaest godina dominira u ABA ligi, sada i u Ligi za prvaka. Njegovi dometi su maksimalni, nadam se da će stići i do Amerike preko nekog jakog europskog kluba. Čujemo se često, iz svakog razgovora mogu samo zaključiti da se nije nimalo promijenio, da je ostao skroman i da mu je naporan trening na prvom mjestu.
Odmah do Žižića smješta se u Radanovićevim prioritetima i ime Dragana Bendera. On je danas upravo pod vodstvom Mladena Šestana u juniorskom pogonu Maccabija. Žižića i Bendera odlikuje visina, a dok prvi uz sebe ima nevjerovatnu količinu želje za radom, drugi ima talenta napretek.
- Odgovorno tvrdim da talent kakvog posjeduje Dragan Bender nema nitko na svijetu! Njegovo mjesto sigurno je u NBA ligi. Takva lakoća pokreta, takva rješenja.... Naježim se kad se sjetim svih detalja iz vremena provedenog s njim na parketu.
