Vječiti pratitelj sporta, statistika, nikada ne laže. Kroz devedesete godine sinonim za vaterpolski uspjeh bila je zagrebačka Mladost. U tom su desetljeću momci sa Save čak sedam puta podizali pehar za naslov hrvatskog prvaka, još su tri takva naslova dodali u novom mileniju. Uzeli su šest kupova, uz šest jugoslavenskih prvenstava i jedan Kup bivše države. Kada se svoj toj nisci doda sedam naslova europskih prvaka dolazi se do faktografskog podatka da je Mladost najtrofejniji klub na svijetu. No, svemu jednom dođe kraj, pa je zagrebački klub u posljednjih deset godina uzeo tek jedan državni naslov (2008) uz dva Kupa (2005. i 2011). Financijska slavina naglo se zatvorila, a zagrebačka vaterpolsa škola nakon Šimenca, Vrbičića i Pavića prestala proizvoditi talentirane vaterpolske izdanke, sve do nedavno.
Prije dvije godine u priču je ušao gradski otac Milan Bandić. Dug je na klupskom kontu bio desetak milijuna kuna, većina igrača je otpuštena, ostao je samo vratar Josip Pavić koji je pristao na drastično smanjenje ugovora. Bandić je dugove zatvorio, a tada su do izražaja počeli dolaziti mladići poput braće Milaković, Živkovića, Bukića i Lončara. Zamijenili su oni španjolskog topnika Mallaracha, rutinera Udovičića, riječkog centra Hinića, ali i sadašnje Primorjaše Radua, Buljubašića i Muslima.
Upravo je zagrebački gradonačelnik udario temelje nove Mladosti, kluba koji funkcionira na temelju svog omladinskog pogona. Recept je vrlo jasan, a on bi kroz sezonu-dvije mogao polučiti i pokoji trofej. Za ovu je, barem kako se prijatelji vaterpola u Rijeci nadaju trofej u Zagrebu vrlo nerealno očekivati. Mladostaši su svoje prvenstvo već osvojili, dvjema pobjedama protiv Juga u polufinalu. Vrlo lako bi se Jug i Mladost ponovno trajnije mogli zamijeniti u ulogama, kao kroz devedesete godine, iako zagrebački klub ima upola manji budžet od Dubrovčana.
