Prije sedamnaest godina do Dubrovnika se putovalo više od pola dana i u glavama mnogih aktera bio je to put bez nade, prva finalna utakmica u Rijeci završena je rezultatom 11:11. A onda se u Dubrovniku dogodilo čudo! Predvođeni Josipom Vezjakom, Primorjaši su uspjeli odigrati 11:11 i onda u produžecima pobijediti favorizirani Jug rezultatom 13:11. Osvojen je prvi trofej od hrvatske samostalnosti! Nitko nije mogao ni pretpostaviti da će to biti jedini riječki trofej. Danas je protivnik isti, igrači su neki drugi osim kapetana Samira Baraća koji je potrajao na vrhunskoj razini dovoljno dugo da povede Primorje u lov na drugi naslov pobjednika Kupa.
Kup 1995.
Primorje 1995: Hinić, Benić, Gović, D. Burburan, Šimac, Barać, Glavan, Vuković, Pejić, Kaid, Vičić, V. Burburan, Vezjak, Petrić. Trener: Roje. Predsjednik: Brala
Dok se 1995. godine u Dubrovnik putovalo praktički bez nade, Primorjaši su sada blagi favoriti u ogledima protiv dubrovačkog sastava. Razlog tome leži u činjenice da su u dva navrata pobijedili Jug ove sezone. Istina, prvi je susret bio prijateljski, na otvaranju bazena na Korčuli i ne treba ga smatrati posebno važnim. Onaj riječki predstavlja tek prvi čin "drame" koja u nekim kalkulacijama može imati devet činova.
Sada se igra "za ozbiljno", ulog je veliki, prvi trofej sezone i toliko dugo čekani trofej u eri Predraga Slobode. Samozatajni predsjednik uporno je pokušavao negirati imperativ osvajanja trofeja, ali kada se toliko uloži, ne samo novaca, već truda, volje i želje, očekuje se da se to negdje vrati. Jedina prednost Juga leži u činjenici da gospari imaju naviku osvajanja trofeja. Riječanima ostaje nada da će dubrovački trojac pod riječkim kapicama pridonijeti da se ta situacija promijeni.
