Hrvatska od 16 sati protiv Japana igra utakmicu osmine finala, pobjednik igra protiv boljega iz sraza Brazila i Južne Koreje.
Borna Sosa izvjesno neće igrati, čini se da će Bruno Petković dobiti prednost pred Markom Livajom u statičnoj igri na postavljenu obranu što znači da bi Dalić utakmicu trebao početi u sljedećem sastavu: Livaković - Juranović, Lovren, Gvardiol, Barišić - Brozović, Modrić, Kovačić - Kramarić, Perišić, Petković.
S hrvatskog stanovišta utakmica protiv Japana najavljuje se u kontekstu dvije iznenađujuće japanske pobjede protiv Njemačke i Španjolske, što je jasno upozorenje da japanska reprezentacija u pojedinim razdobljima igre može biti opasna.
Dvaput su Japanci iznenadili objektivno bolje momčadi na isti način, nakon izrazito slabog izdanja u prvim poluvremenima, u eurofičnim razdobljima drugih poluvremena postignuli su po dva pogotka.
Da bi Japanci treći put ponovili isto, moralo bi se dogoditi dosta toga čudnog u igri hrvatske reprezentacije.
Prvo treba naglasiti da hrvatska reprezentacija igra drugačije od španjolske i njemačke reprezentacije.
Njemačka reprezentacija odavno više nema pojedinačnu kvalitetu top kvalitete, dok je šablonizirana španjolska tika-taka igra na postavljene obrane jalova, kada Luis Enrique igra bez klasične prve špice kao što je igrao od 57. minute, kada je iz igre izvukao Moratu.
Treba istaknuti da će način igre na postavljenu japansku obranu određivati najbolji vezni red na ovom svjetskom prvenstvu, da hrvatska reprezentacija ima lucidne napadače kojima odgovara statična duel-igra.
Hrvatska je u napadu imala izrazitih problema (Maroko, Belgija), kada napadači ostanu na širokom prostoru protiv fizički moćnih braniča.
Ukratko, pobjeda Japana protiv Španjolske u skupini najbolje je što se drugpolasiranoj Hrvatskoj moglo dogoditi u osmini finala.
Naravno da se u nogometu na ovoj razini nije pametno baviti prognozama, ali Hrvatska bi danas mogla pobijediti puno lakše nego što se spekulira u najavama, posebice ako brzo postigne pogodak.
