Hrvatska muška rukometna reprezentacija doživjela je težak poraz od Danske u svom posljednjem nastupu na Svjetskom prvenstvu u Egiptu.
- Bili su favoriti i uoči početka utakmice, to su svjetski prvaci, bez naših stožernih igrača teško je bilo očekivati da ćemo se moći oduprijeti Danskoj s igračima koji manje igraju. No, moram reći da smo se u prvom dijelu dobro dobro držali, da smo dobro igrali, obrana nije bila toliko jaka, ali smo izdržali. Kasnije je ponestalo snage. Čestitao bih našim igračima, pokazali su želju i volju, ali situacija je takva da je u ovom trenutku Danska ipak jača.
Lino Červar od hrvatske muške rukometne reprezentacije oprašta se neuspjehom.
- Ovo za mene nije neuspjeh, ovo je realno stanje. Žao mi je jer sam možda prenaglio s onom izjavom, ali nisam to osjetio kod igrača. Koliko su mogli toliko su dali. Kada volimo nekoga koji nas voli, to nije nikakva zasluga jer i grešnici to rade. Kada činimo dobro nekome koji nama čini dobro, to nije nekakva zasluga, to i griješnici rade. Mi bismo trebali voljeti čovjeka koji nas ne voli, koji nas hoće poniziti, to su ljudi koji vole mrziti. To nije dobro, iako sam takve ljude volio u svojih 47 trenerskih godina. Oni su me motivirali da budem bolji i da pomičem svoje granice. Osobno mislim da bez milosrđa nama u društvu neće biti dobro. Ne treba zaboraviti, ali treba oprostiti.
Prije godinu dana hrvatska muška rukometna reprzentacija osvojila je srebro na europskom prvenstvu, u Egiptu je to bila jedna potupno drugačija reprezentacija.
- Hrvatska nije mogla zaboraviti igrati. Na Europskom prvenstvu bili smo najbolja reprezentacija i bili smo jako dobro pripremljeni. Više sam puta rekao da za ovo natjecanje nismo dobro pripremljeni. Nedostaju nam stožerni igrači, koji su podnijeli najveći teret. Duvnjak je najbolji igrač Europe, imao je koronavirus, bio je bolestan, neki dan je imao temperaturu. On ne može raditi nešto što ne može njegovo tijelo. Karačić je htio pomoći, ali još nije zaliječen. Nema Cindrića, nema Stepančića, zar je netko očekivao da će mladi igrači nešto riješiti, ne može igrati valjskog igrača netko tko to u svom klubu ne igra. Martinović je veliki talent, ali još nije spreman za ovakve utakmice, trebat će još dosta godina trenirati da bi to mogao napraviti. Kao i Halil Jaganjac također. Mislio sam da je bolje ići s mlađim igračima, da stasaju, da se izgrade. Mnoge su reprezentacije pomladile reprezentaciju, nisu bile aktualne, a danas kucaju na vrata najboljih reprezentacija.
Lino Červar za kraj je imao još samo jednu poruku.
- Poručio bih Savezu da mora pomoći naše klubove da bi izrasli naši novi igrači. Naši ljubitelji rukometa misle da ćemo mi osvojiti zlato, ali to govore iz ljubavi. Mi moramo imati dosta jakih klubova, koji moraju proizvoditi nove igrače. Trebat će puno vremena da novi igrači dođu, to je ključno za održati trend uspjeha. I moram se zahvaliti svim ljubiteljima rukometa, bio hih sretniji da sam otišao s boljim rezultatom, ali za sve dođe neko vrijeme. Rukomet neću napustiti, vrijeme će učiniti svoje, vratit ću se, glava mi još uvijek radi, malo sam stariji, ali imam energiju, volju i želju. Ponekad poželim da bih i ja igrao, možda i malo bolje.
