Mirza Džomba u komentaru za Index između ostalog osvrnuo se na reakciju Line Červara nakon pobjede protiv Francuske:
Reakciju izbornika Červara nakon pobjede nad Francuskom ne bih komentirao. Vidim da je najavio odlazak i da ćemo morati pronaći novog izbornika.
Kakav nam izbornik treba? Onaj koji će biti sposoban podnijeti silni pritisak koji se u trenutku stvori čim javnost namiriše potencijalno dobar rezultat.
Stalno balansiramo između euforije i totalnog crnila, sreće i negativnosti.
Previše smo zaoštrili komunikaciju u sportu.
Pobjede slavimo previše euforično, poraze prihvaćamo pretragično i odmah kreću napadi na nekoga.
Ljudi, ovo je sport, spustimo loptu na zemlju, a Hrvatsku rukomet zanima samo u siječnju
Previše toga bacamo na osobnu razinu.
Ljudi, ovo je sport, spustimo loptu na zemlju.
Ako ti nešto ne paše, okreneš drugi program.
Čemu da od sporta radimo nešto što on nije.
Sport bi trebao biti zabava, a kod nas je sve drugo, a samo nije to.
Kod nas su svi stručnjaci za rukomet u siječnju, a onda više nikoga nije briga.
Prošle godine, nakon EP-a u Hrvatskoj, pročitao sam tekst kojem je glavna teza bila da se rukomet kod nas percipira u javnosti jednako kao Vukovar.
To je to.
Nekoliko dana godišnje svi su uključeni, svi imaju nešto reći, glasni su i žestoki, a onda, kad sve to završi, za rukomet nije više nikoga briga.
Iskreno, drago mi je kad se stvara bilo kakav šušur oko rukometa jer se on igra zbog ljudi.
U rukometu aktivno nisam već dugo, pa me opet tijekom svakog prvenstva u dućanima ljudi zaustavljaju i pitaju što mislim.
Kako god bilo, meni je to drago, samo da je rukomet glavna tema.
Pa i samo tih mjesec dana godišnje.
Ali volio bih ipak da je što manje crnih tonova i negative.
