HRS objevio je sljedeću najavu:
Odbrojavanje je završeno, 17. Europsko rukometno prvenstvo počelo je u četvrtak, 15. siječnja, i trajat će sve do 1. veljače 2026. godine, kada ćemo saznati novog prvaka.
Naslov brani Francuska koje je u dramatičnom finalu prije dvije godine u Kolnu nakon produžetaka pobijedila Dansku 33:31 (27:27).
U dan i pol boravka u Malmou, Hrvatska je odradila dva treninga, obavila cijelo more medijskih obveza i duboko vjerujemo spremna je za novi izazov. Prvi trening bio je u Areni Malmo, a drugi u dosta neuobičajeno vrijeme u 14.00 sati u Baltiska Hallen pa su igrači morali na ručak u 11.30 sati. Svi su zdravi, a to je najbitnije ovoga trenutka.
Ovo je četvrto europsko prvenstvo s 24 reprezentacije. I za razliku od posljednjeg gdje smo imali tri debitanta, Farske otoke, Grčku i Gruziju, na ovom prvenstvu nema takvih reprezentacija. Vrijedi tek zabilježiti da je Italiji ovo drugo prvenstvo nakon što je bila domaćin 1998. godine, kao i Farskim otocima i Gruziji.
I upravo ta Gruzija čeka Hrvatsku na otvaranju natjecanja u Skupini E koja se igra u Malmou. Prije dvije godine Gruzija je kao domaćin IHF/EHF Trophyia na kojem je sudjelovalo šest reprezentacija, a tri su izborila nastup u Njemačkoj, bila pobjednik i stigla do svog prvog velikog natjecanja u povijesti. I nije razočarala. Dapače, u Skupini sa Švedskom, Nizozemskom i BiH, osvojili su treće mjesto i na kraju bili 18.. Iza sebe su ostavili jednu Srbiju, Farske otoke, Švicarsku, Rumunjsku i da ne nabrajamo dalje.
Kroz kvalifikacije za 17. europsko prvenstvo, ostvarili su tri pobjede i doživjeli tri poraza te kao drugoplasirana ekipa stigli do Danske, Norveške i Švedske. Dvaput su poraženi od Islanda, jedanput od Grčke s golom razlike (27:26). Dvije pobjede zabilježili su protiv BiH i još jednu koja je bila ključna, protiv Grčke doma (29:26).
Iz te reprezentacije samo oni najbolji poznavatelji rukometa znaju dvojicu igrača. Jedan je vratar Gigi Rukhadze (21 god., 185 cm, RK Bjelovar). On je u Hrvatskoj od ljeta 2024. godine. Drugi je desni vanjski Zagrebov Gigi ili Giorgi Tskhoverbadze (24 god., 194 cm, RK Zagreb). S 43 pogotka on je bio najučinkovitiji Gruzijac u kvalifikacijama. Ne sumnjamo da će Filip Glavaš, Luka Lovre Klarica i Ivano Pavlović koji ga najbolje poznaju prenijeti igračima sve dobre i loše strane Gigija.
Ipak, vrijedi upozoriti na još nekoliko igrača te reprezentacije. Prvi vratar Zurab Tsintsadze (29 god., 185 cm, KPR Legionovo, Poljska) od prošloga ljeta. Prije toga bio je u Azoty Pulawyju, ali i u Makedoniji u Prilepu i Ohridu. Dobar je i kružni napadač Erekle Arenashvili (27 god., Tremblay, Francuska). Prije dvije godine bio je drugi strijelac Gruzije na EP sa 16 pogodaka. Igrao je u dva portugalska i jednom španjolskom klubu prije nego se preselio u Francusku.
Gruzija ima još jednu veliku pticu selicu u svojim redovima. To je desno krilo Giorgi Dikhaminija (28 god., Knattspyrnufélag Akureyrar, Island). Vjerovali ili ne, prije toga igrao je u Danskoj, Sj. Makedoniji, Njemačkoj, Češkoj i dvije sezone u Poljskoj (Azoty Pulawy gdje je sa 146 pogodaka bio drugi strijelac kluba).
Gruziju vodi Tite Kalandazde. Kao igrač bio je član Vardara, Trsta i Ankare , a karijeru je završio u Gsau Tbilisiju. Nakon što je Gruziju odveo na EHF EURO 2024. godine, nagrađen je kao i svi igrači posebnim priznanjem predsjednika Gruzije. Inače, sin Nikoloz mu je trenutačno u francuskom Aix Provanceu.
I mogli bismo tako još dugo nabrajati gruzijske igrače, ali sigurni smo da vam njihova imena ništa posebno ne bi značila. Jedino što treba reći je da samo trojica igraju u domaćoj ligi. Svi ostali su u Europi i to školovanje sjajno vraćaju svojoj nacionalnoj vrsti jer podsjetimo još jednom, Gruzija je drugi put za redom na europskoj smotri. A iz tog dijela svijeta, osim Rusije, takvim ostvarenjem nitko se ne može pohvaliti.
Hrvatska je uz Francusku i Španjolsku jedina u povijesti koja je bila sudionik svih dosadašnjih europskih prvenstava. Svi drugi velikani propustili su jedno ili dva prvenstva. Rekorder po broju naslova Švedska, s čak pet zlatnih medalja, nije recimo bila u Švicarskoj 2006. godine. Danska je propustila natjecanje 1998., Njemačka 2014. godine itd…
I za kraj spomenimo da četiri najbolje selekcije s ovog Europskog prvenstva idu izravno na Svjetsko prvenstvo 2027. godine kojemu je domaćin Njemačka. Budu li one među četiri najbolje selekcije tada, ide i peti, a ako među četiri najbolja bude i aktualni svjetski prvak Danska, što je jako realno očekivati, tada će i šestoplasirani s ovog natjecanja na Svjetsko prvenstvo sljedeće godine. To je ujedno objašnjenje i razlog zašto se igra susret za 5. i 6. mjesto.
Najave poslušajte OVDJE