Nakon što je Arne Slot u svojoj prvoj sezoni na klupi Liverpoola senzacionalno osvojio Premier ligu i donio klubu jubilarnu 20. titulu engleskog prvaka, činilo se da će Anfield ovog ljeta „gorjeti“ od velikih troškova.
No, stvarnost je – kao i često u slučaju Redsa – financijski impresivnija nego što se na prvu čini.
Uspjeh na terenu nije zaslijepio klupsku upravu.
Naprotiv – Liverpool i dalje posluje s preciznošću švicarskog sata. Iako su već doveli Floriana Wirtza, Jeremieja Frimponga, Miloša Kerkeza i Huga Ekitikea, te su jako blizu i potpisima Alexandera Isaka i Marca Guehija, ukupna razlika između ulaznih i izlaznih transfera navodno neće prijeći sto milijuna funti.
Za usporedbu: novi premierligaš Sunderland mogao bi na papiru za pojačanja potrošiti više od aktualnog prvaka.
Klub nije zanemario ni racionalno upravljanje kadrom, iz Liverpoola su već otišli Trent Alexander-Arnold, Caoimhin Kelleher i Jarell Quansah, a odlazak se očekuje i za Luisa Diaza, Darwina Nuneza te još nekoliko nezadovoljnih minutažom.
Iako na prvi pogled djeluju kao gubici, riječ je o planskim izlazima koji otvaraju prostor za novo, mlađe i bolje prilagođeno jezgro ekipe.
Trener Arne Slot i dalje traži pojačanja, ali jasno unutar zadanih financijskih okvira.
Liverpoolova filozofija ostaje nepromijenjena: kvaliteta ispred pompe, održivost ispred rastrošnosti.
Ova strategija nije nova – Redsi već godinama balansiraju između sportskog uspjeha i financijske stabilnosti, što ovaj prijelazni rok dodatno potvrđuje.
U eri kada nogometni supermoćnici lakoćom bacaju stotine milijuna na pojačanja bez jamstava, Liverpool pokazuje da se i s pametnim poslovanjem može ostati na vrhu.