Superliga je postala stvarnost koliko god čelnici UEFA-e hinili čuđenje diljem Europe.
Aleksandar Čeferin i njegovo društvo jako su dobro bili upoznati s ustrojem Superlige prije nego što je 12 klubova službeno objavilo da više ne žele dijeliti zaradu s UEFA-om.
Licemjerne sociološke i kultuloroške rasprave o društvenoj ulozi nogometa vode se samo u koljevci nogometa, Europa se čudi nad bešćutnim monstrumom kojega je iznjedrila u središtu UEFA-e.
Odjednom su za mentalno zdravlje svojih nacija zabrinuti postali premijeri vodećih europskih država, negativne reakcije na Superligu šire se poput pandemije koronavirusa.
Gdje su bili premijeri vodećih europskih država kada je nogomet krenuo na put bez povratka, kada je UEFA počela promovirati elitizam prije dvadesetak godina, svi sadašnji formati UEFA-a natjecanja na čelu s Ligom prvaka prilagođeni su isključivo zaradi najbogatijih klubova.
Kada je uredno naplaćivala veliku proviziju, UEFA nije imala problema s duboko ukorijenjenom sociološkom i kultuloroškom ulogom najbogatijih europskih klubova.
Dok Europa kmeči nas vlastitim slabostima, diljem svijeta reakcije su sasvim drugačije.
Superliga je vrhunski sportski proizvod namijenjen globalnom tržištu, njegovi plasmani na tržištima SAD, Kine i Azije već su naplaćeni, riječ je o tržištu od čak 4 milijarde ljudi!
Da UEFA hipotetski izbaci sve superligaške klubove iz europskih natjecanja, zarada od Superlige je zajamačena!
Jamac su američka banka JP Morgan Chase&CO i još uvijek nepoznati tv-distributer, izvjesno je da neće biti europski!
Prema američkim procjenama objavljenih prije nešto manje od godinu dana, Superliga bi ukupno mogla prihodovati više od 5 milijardi eura!
Američke procjene tada nikoga u Europi nisu pretjerano zanimale.
I što sada?
Budući da UEFA očito nije bila spremna, sada vjerojatno počinje cirkus nakon kojega u europskom nogometu ništa više neće biit isto.