Čitave smo »seminare i referate« slušali o tome kako je Zlatan Ibrahimović za djelić sekunde »pobjegao« hrvatskoj reprezentaciji, čelnici HNS-a godinama su pojašnjavali da je malo nedostajalo da danas popularni Milanov napadač, jedan od najatraktivnijih i najefikasnijih europskih igrača u zadnjem desetljeću, karijeru izgradi i u dresu hrvatske reprezentacije… Odlučile su, kažu, nijanse, milisekunde, ušica igle, debljina vlasi, nesretne okolnosti… Kako vrijeme odmiče, dojam je da je jedina greškica bila o tome što Ibrahimovića - nitko nikad nije ništa ni pitao!
- Ma, sve je to stara priča. Čak su i u BiH mnogi pričali da bih igrao za njihovu reprezentaciju. Mama mi je iz Hrvatske, tata iz BiH, rođen sam u Švedskoj. Ali, koliko se sjećam, nije bilo trenutka da mi je itko ikad prišao i pitao me želim li igrati za Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu. Nije mi nitko postavljao to pitanje«, istaknuo je Ibrahimović na druženju s novinarima u zagrebačkom Sheratonu dan uoči prijateljskoga okršaja Hrvatske i Švedske u Maksimiru.
Na upit osjeća li se balkanskom dušom gotovo se razveselio:
- Naravno da se osjećam tako! Iako sam odgojen u drukčijem ambijentu, u Švedskoj, po temperamentu i mentalitetu sam Balkanac. Kod kuće govorim tim jezikom, u glavi mi je takav temperament. To je pitanje mentaliteta. Oduvijek sam bio takav!
U Zagrebu je, doduše, sukladno protokolu kojeg je dijelom odredio i Švedski nogometni savez, s hrvatskim novinarima komunicirao na - engleskom jeziku.
- Ovo mi je drugi dolazak u Zagreb. U kvalifikacijama, doduše, nisam mogao igrati. Dobro poznajem hrvatsku reprezentaciju, a nama je dobro što igramo protiv suparnika koji redovito sudjeluje na velikim natjecanjima. Ma, hrvatske igrače svi znaju, jako su dobri, igraju u velikim klubovima… Modrić sjajan, nosi veliku kvalitetu i uvijek mi se dopadao kao igrač.
Ibrahimoviću na trenutke doista zna proraditi onaj njegov spomenuti »temperament«. U nedavnoj je prvenstvenoj utakmici protiv Napolija pljusnuo suparničkoga braniča Salvatorea Aronicu.
- Pljuska? Učim iz svojih pogrešaka, bio je to idiotski potez, priznao je Ibrahimović, a onda »poentirao.
»Ali, nisam siguran hoće li mi se to opet dogoditi! Razlog je taj što uvijek igram punih emocija. Dakle, ne mogu obećati da mi se to više neće dogoditi. Žalim zbog toga, ali poznajem sebe, emocionalan sam - zaključio je Ibrahimović.
