Tonći Kukoč najzvučnije je pojačanje u povijesti opatijskog nogometa, iskusni branič priveo je kraju sezonu tijekom koje je Opatija većim dijelom vodila borbu za sami vrh:
- Mislim da je cilj Opatije da postane stabilan drugoligaš, u ovoj sezoni to je ostvareno, ali ne mogu se oteti dojmu da je najmanje sedam, osam utakmica trebalo biti naše, ali na kraju nismo uzeli tri boda. Posebno mislim na utakmice protiv Hajduka II, Solina, Međimurja, Dragovoljca, Kustošije... Nije realno u Opatiji pričati o prvoj ligi, za prvu ligu mnogo se toga treba promjeniti. Ima puno mladih igrača u drugoj ligi koji su dobri, ima ih i u Opatiji, nije lako nikome, ali ono što staviš u glavu, to ćeš i ostvariti. Pričam s mladima, uvijek im kažem da uvijek moraju dati tristo posto od sebe, jer život nikome nikada nije ostao dužan. Nema veze je li teren loš, jesu li uvjeti loši, kroz rad i odricanje na kraju ćeš se izdignuti. Pričam sada o Opatiji, cijela uprava na čelu sa Zoranom Bogolinom bori se da nama bude bolje. Dalibor Zobić je team-menager koji radi pet poslova, neke stvari koje sam vidio tu, nisam vidio nigdje.
Kakva je dojam ostavila na vas druga liga?
NIkada neću zaboraviti Opatiju
- Želim se zahvaliti upravi Opatije, Daliboru (Zobić, op.a.) i trenerima, ljudima koji rade na terenu u Opatiji da svima nama koji koristimo teren bude bolje, ženama koji čiste Kantridu i ljudima koji brinu za teren na Kantridi. Zahvaljujem se igračima koji su me primili i bili uz mene od početka. Posebno se zahvaljujem Zoranu Bogolinu, koji je bio uz mene od početka do kraja, čovjek voli nogomet i daje mu sve. To je čovjek koji svoj novac ulaže u klub i u sve što je potrebno da klub funkcionira. Nikada neću zaboraviti Opatiju! Zahvaljujem Predragu Račkom koji mi je stalno bio na usluzi otkada sam došao, kaže Kukoč.
- Druga liga u Hrvatskoj se vodi kao profesionalna, ali to je jako daleko od profesionalizma. Kada se završi utakmica ili trening, igrači odlaze raditi, jer ne mogu prehraniti svoju obitelj od onoga što zarade od nogometa. Nekada zbog posla ne mogu doći na treninge i tu odmah završava priča o profesionalnom nogometu. HNS gleda samo prvu ligu, druga liga ih ne zanima. Kada bi se dignuli iz svojih stolica i došli pogledati koju utakmicu, vidjeli bi koliko ima dobrih igrača. Madari nisu ništa pametniji od nas, otiđite u Madarsku na utakmice druge lige, na njihove stadione i mislit ćete da ste došli na Old Trafford.
Koliko ste zadovoljni svojim doprinosom?
- U Opatiju nisam došao da gledam nebo, svaki trening sam odradio. Hvala Bogu, živ sam i zdrav, mogu što hoću. U početku mi je bilo teško, nisam četiri mjeseca igrao i trebalo mi je vremena da dođem k sebi. Opatija, igrači, trener Zoran Bogolin su me istrpjeli, bilo je u početku utakmica koje sam odigrao dobro, ali to nije bilo ni pedeset posto što mogu. Utakmica protiv Orijenta bila je prekretnica, ubili su nas, pogledao sam na semafor, bilo je 4:0, htio sam otići kući, vratiti novac koji sam dobio, bilo me sram, odigrao sam katastrofalno. Nakon toga nije bilo druge nego raditi još jače. Radio sam još jače i počeo dolaziti k sebi, ušao sam u ritam i sada će ići sve bolje i bolje. Iskreno, žao mi je što je kraj sezone.
Planovi?
- Trenutno nemam ništa službeno! Zvali me jesu, cilj mi je otići opet van, ali neću dugo čekati. Samo želim igrati nogomet i uživati u njemu.
Vratili ste se u hrvatski nogomet nakon desetak godina, koliko se HNL promijenio?
- Nema smisla vraćati se u HNL prije deset godina, u to vrijeme su igrali Modrić, Mandžukić, Andrić, braća Sharbini... Sada je drugačije, svako vrijeme ima svoje junake. Ali ovo što sada imaju mladi igrači na raspolaganju, mi nismo imali. Prehrana, rad, regeneracija,... Imaju sve preduvjete da postanu igrači, samo je pitanje koliko to zapravo žele postati.
Izgradili ste poseban odnos s javnošću zbog beskompromisnih stavova što mora imati svoju cijenu, mnogima ste se zamjerili?
- Radije bi pogledao Vraga u oči nego pričao i ponašao se tako da se svidim drugima. Pričam onako kako je i uvijek ću reći što mislim, uopće me ne zanima tko je ispred mene u tom trenutku. Živimo u vremenima kada si voljen, jer si pokvaren i dvoličan, a kada pričaš istinu, onda si nakaza! Pitate me jesam li se zamjerio nekome? A ja vas pitam koja je cijena istine danas? Imamo jedan život, da li ćemo ga potrošiti u tome da se svidimo drugima? Ja sigurno neću! Na kraju me ne mora voljeti nitko, jer svaku večer provodim uz svoju suprugu i obitelj.
Izbjegavate li medije zbog takvog odnosa, u zadnjem razdoblju s javnošću komunicirate pretežito posredstvom društvenih mreža?
- Ne izbjegavam ja nikoga! U to možete biti sigurni, samo nemam volje objašnjavati, jer kada čovjek objašnjava ispada kao da traži alibije, a ja ih ne tražim.
Biste li danas ublažili neku izjavu ili promijenili neki javni istup?
- Ništa ne bih ublažio, jer sam uvijek govorio istinu. Da mogu vratiti vrijeme, nikada ne bih odjenuo onu majicu protiv HNS-a. Nikada!
