Dvadeset šesta minuta utakmice između Hajduka i Osijeka na Poljudu otkrila je novu stranicu priče u čini se beskonačnoj knjizi s naslovom 'Josip Šimunić - nesmotrenost jednog stopera'. Združenim snagama desetak tisuća duša izvikivalo je poznatu parolu s utakmice reprezentacije protiv Islanda proteklog tjedna. Čini se da će ista ostati ukoričena i na utakmicama HNL-a, kao što je slučaj na gotovo svakoj utakmici reprezentacije, ma gdje god ona igrala. Takav bi vremenski slijed, nastavi li se, za posljedicu mogao imati mnogo više od kakvih pisanih nota, financijskih odrezaka na adresi Hrvatskog nogometnog saveza ili prijavaka nadležnim institucijama.
Poljudski nastavak epizode neonacizma mogao bi biti tek početak, a to bi, gledano s nogometne strane moglo biti pogubno za Hrvatsku. Neće se dogoditi ništa epohalno poput suspenzije reprezentacije sa Svjetskog prvenstva, no metodologijom dosadašnje prakse UEFA-e, koja se svim sredstvima bori protiv bilo kakvog oblika rasizma i mržnje jasno je da se spremaju oštre i velike kazne. I opet, to običnim navijačima neće značiti apsolutno ništa, neće ih platiti oni. Revoltirani medijskom hajkom na Šimunića, navijači su postali oličenje mišljenja dobrog dijela puka, ionako razjedinjenog po svim parametrima u posljednje vrijeme.
Teško da je UEFA-i poljudski incident promaknuo, jednako kao što je teško očekivati da će joj promaknuti bilo koji takav u budućnosti. Jedno je jasno - stvari se tek zahuktavaju, u najnegativnijem mogućem smislu. Kredibilitet hrvatskog nogometa na tankim je nogama, posebice od kada je Hrvatska postala članica EU. Svjetski mediji raspisali su se o 'ustašluku s hrvatskih stadiona', a uoči svakog Dinamova gostovanja u Europi gradovi domaćini izgledaju baš kao da u njima vlada ratno stanje.
Tko zna dokle će sve to ići? Jedno je sigurno! Nogometnoj i sportskoj Hrvatskoj trese se tlo pod nogama.
