Gostovanje Zdravka Mamića u nedjeljnom talk-showu Aleksanda Stankovića pobudio je interes i onog dijela javnosti koja inače ne prati javne nastupe izvršnog dopredsjednika Dinama. Očekivanja su bila velika, poglavito od novinara koji slovi perjanicom verbalnog preispitivanja nečiste savjesti svojih gostiju. S nekoliko agresivnih eskapada Stanković je vjerojatno pridobio naklonost gledatelja kojima Mamićeva rabijatna retorika ide na živce, ali je iznevjerio očekivanja gledatelja koji su naivno priželjkivali da Mamića razotkrije kao pokrovitelja svih anomalija u hrvatskom nogometu. Ne postaviti Mamiću pitanje je li ikada u životu namještao utakmice ili kupovao suce znači da Stanković nije pročitao ni jednu antologijsku Mamićevu izjavu koja ukazuje da je nogomet leglo korupcije. Izostanak elementarne novinarske hrabrosti sigurno je razočarao gledatelje koji su priželjkivali Mamićevu sotonizaciju. Na kraju je Mamić samo iskoristio ponuđenu priliku i još jednog uglednog novinara javno prozvao zbog manipulacije. Opravdano budući da je Stanković iznevjerio novinarsku struku.
Novinar koji ne razumije da udruga građana kao neprofitna organizacija može ostvarivati dobit ne može biti dostojan sugovornik čovjeku koji je u pet godina Dinamu legalno zaradio više od 100 mil. eura! Upravo zahvaljujući enormnoj zaradi Dinamo je na ime doprinosa državi morao platiti barem dvaput više novca nego što je novca dobio temeljem raznih proračunskih stavki. Paušalna rasprava o tome kako se plaćaju porezi na transfere, tko ima pravo na provizije i kako hrvatski zakon definira udruge građana u transferima nije mogla razjasniti Mamićevu poziciju u Dinamovu poslovanju, niti naslutiti kako Mamić zarađuje od nogometa. Stanković nije dovoljno razborito prokazao ni evidentni Mamićev sukob interesa. Vrhunac Stankovićeva neznanja ogledao se u arhivskom tv-prilogu u kojemu Mamić prejudicira svoju ulogu u budućem Eduardovu transferu. Poznato je da su Mamić i Eduardo sklopili tzv. građanski ugovor koji nema izravne poslovne veze ni s jednim budućim igračevim poslodavcem. Umjesto da gost objasni gledateljima u kakvom su poslovnom odnosu bili građanin i izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić u razdoblju dok je Eduardo nosio Dinamov dres, Stanković je građanski ugovor između Mamića i Eduarda proglasio Dinamovim vlasništvom!
Ako se zanemare uobičajene prostote i nekontrolirane reakcije zbog kojih Mamićeva gostovanja treba emitirati nedjeljom u dvadeset i dva, kada djeca spavaju, Mamić se bolje od Stankovića pripremio za emisiju. Način koji se Mamić počeo obračunavati s budućim ministrom Željkom Jovanovićem najavljuje zanimljive nastavke jedne od najgledanijih televizijskih sapunica. U zagađenom javnom prostoru, mnogo većem od nogometnih igrališta, pojavio se novi sporedni lik.
