Davor Šuker ovako je otprilike razmišljao u angažmanu u HNS-u u doba kada je igrao u Munchenu 1960. Svjestan da nakon igračke karijere počinje novi životni ciklus u kojemu će sjećanja na zlatnu kopačku polako blijediti, Šuker je mislio i govorio isto što i Zvonimir Boban.
- Ne želim da nekakvi anonimni delegati na skupštinama HNS-a glasuju o mojoj sudbini, govorio je tada Šuker.
Desetak godina kasnije Šuker je odlučio postati predsjednik HNS-a na jedini mogući način. Dok je Boban čuvao imidž moralne vertikale hrvatskog nogometa, dogovarao eventualni angažman u HNS-u s resornim ministrima i zagovarao oktroirane promjene u HNS-u, Šuker je shvatio da se promjene mogu dogoditi samo iznutra!
Šuker je prvo dobio potporu matičnog osječkog lobija na čelu sa Željkom Širićem, potom vjerodajnice Zdravka Mamića i tek onda legitimitet člana Skupštine HNS-a. Što se tiče bivšeg predsjednika HNS-a, Vlatko Marković oduvijek je zagovarao kandidaturu Zvonimira Bobana i/ili Davora Šukera. Tim redoslijedom!
Proces Šukerove inauguracije praktično je počeo onoga trenutka kada je kao skupštinar stekao pravo da bira i bude biran, sve je išlo svojim tokom dok se nije pojavio Igor Štimac. Sadašnji izbornik umalo je 2010. godine postao predsjednik HNS-a, Mamićev izborni inžinjering osigurao je Markoviću mandat za jedan glas na skupštini koja je obilovala primitivizmom zbog kojega Zvonimir Boban ne želi preći prag Kuće nogometa. Šuker je stoički trpio uvredljive komentare kojima se koristio Štimac.
Početkom srpnja ove godine Šuker je ostvario cilj, jednoglasno je izabran za predsjednika HNS-a nakon više od tri godine priprema. Mandat je počeo pod hipotekom Mamićeva čovjeka, poglavito kada je Igor Štimac postao izbornik čime je opozicija unutar HNS-a preko noći ostala bez prvog glasa. Premda granice nisu nestale, već na početku Šukerova mandata podjele na sjever i jug više nisu bile vidljive.
Podcjenjivačka teza da Šuker pred očima javnosti služi kao ukrasna zavjesa neprincipijelnoj koaliciji Mamić-Štimac ima ograničeni rok trajanja. Šuker nije nasilan tip poput Mamića ili Štimca, njegove su metode vladanja drugačije. U prvih šest mjeseci mandata Šuker se sukobio jedino sa Štimcem, kada je izbornik odlučio povesti hrvatske generale u unaprijed izgubljenu bitku protiv UEFA-e. Parfmirani sukob nije bio medijski zanimljiv, jer Šuker nije uvrijedio Štimca kada je rekao da ni jedan izbornik neće voditi politiku HNS-a.
Štimac nije reagirao! Ne zbog strahopoštovanja prema predsjedniku HNS-a nego zbog retorike predsjednika SAD-e, koji je prvi pokušao ujediniti sjever i jug. Kada su Abrahama Lincolna pitali zašto uvijek biranim riječima govori o svojim neprijateljima, zapravo su dobili odgovor na pitanje zašto umješno vlada:
- Pretvaram neprijatelje u prijatelje, odgovorio je Lincoln.
Varaju se svi koji misle da Šuker neće prevazići Mamića i Štimca. Šukerova politika ujedinjenja raspolućenog HNS očekivano je prihvaćena sa zadrškom, jer će novom predsjedniku HNS-a trebati dosta vremena da promjeni brahijalne navike komunikacije. Kada se unutar HNS-a jednom kultiviraju postupci odlučivanja, dizanje tenzija više neće imati smisla. U prirodnom procesu promjena utjecaj će polako gubiti svi koji izazivaju sukobe civilizacija.
Vrijeme je najveći Šukerov saveznik. Kako vrijeme bude prolazilo Šuker će unutar HNS-a imati sve manje neprijatelja, a Mamić i Štimac sve manje prijatelja.
