CVIJANOVIĆ: Cijenjeni gledatelji, dobar vam dan i srdačan pozdrav, danas je kao što možete vidjeti s nama Igor Štimac. Zaista, mogli bi razgovarati još nekoliko sati, ne bi iscrpili sve teme koje nam se nameču. Igor Štimac proslavljeni hrvatski nogometaš, reprezentativac, također igrač koji je igrao vani, u Engleskoj je ostavio najdublji trag, a zatim izbornik Hrvatske, a danas je izbornik Indije. Okušao se i u estradnim vodama ako se sjetimo one 98*. Zaista puno tema oko kojih bismo mogli pričati, neću više dužiti, imamo 45 minuta. Dobar dan Igore, dobro izgledaš, onda si sigurno i dobro.
ŠTIMAC: Dobar dan tebi i pogotovo svim gledateljima koji će pratiti ovaj razgovor, hvala ti na najavi ovoj, kad si spomenuo estradne vode, rekao bih imao sam kratak izlet, haha. Ne bih se s tim hvalio.
CVIJANOVIĆ: Bio je to one hit wonder.
ŠTIMAC: I nećemo kvariti to.
CVIJANOVIĆ: Igore, gdje si, čim se baviš. Znam da si trenutno u Splitu. Izbornik si Indije, uspjevaš li obaviti neke stvari, barem na daljinu?
ŠTIMAC: Evo ovako, kad sam se čuo jučer s vašim dečkima iz Sportkluba nalazio sam se s obitelji u Splitu sa svojom djecom, a prije pola sata sam stigao, ja ih zovem u Štimčeve dvore, ovdje u oazu svojih roditelja. Nešto posla imam oko pripreme za ljeto, ali obavezne su svakodnevne jer želimo igrače držati u natjecateljskoj tenziji, educiramo ih, sve ono oko njihove igre. Imali smo nekoliko webinara organiziranih gdje sam održao 4,5 predavanja. Posebnu bih zahvalu ovom prilikom dao Zlatku Daliću, našem izborniku, koji je gostovao na našem webinaru i prepričao svoja iskustva sa Svjetskog prvenstva u Rusiji i kako je uspio surađivati s veličinama poput Luke Modrića.
CVIJANOVIĆ: Prije nekoliko dana sam čitao intervju s Robertom Prosinečkim o onoj generaciji 98* u kojoj kaže kako mu je žao što ona medalja nije zlatna, jer po njemu u tom trenutku ta medalja trebala biti jačega zlata. Dijeliš li ti to mišljenje da je Hrvatska trebala igrati finale i otići do kraja?
ŠTIMAC: Kad bismo rekli da nismo zasluženo izgubili, oduzeli bi Francuzima jedan dio njihovog uspjeha, što ne bi bilo korektno. Jesmo li bili sposobni osvojiti zlato? Jesmo, ali znamo da u tim detaljima i onaj faktor sreće bitnu prevagu nosi, a mi nismo imali. Nama se dogodilo da igrač koji je postigao tri gola u karijeri nama zabije dva u tom polufinalu. Možemo mnogo analizirati tu utakmicu. Recimo, temperatura Zvonimira Bobana, koji je želio pomoći, a onda se dogodila ta nesretna pogreška koja je za posljedicu imala prvi gol Francuza. Mala neopreznost Jarnija kod drugog gola. Nisu to bile invidualne greške, žao mi što njih spominjem, jer mi smo pobjeđivali i gubila kao tim. Ponosni smo na ono što smo ostarili, mi smo dali dignitet Vatrenima, s ponosom nosili dres i stavili nas na svjetsku mapu. I sam Luka Modrić je rekao koliko je za njega značio Zvone Boban u kojeg je gledao kao Boga i kapetana. Najveća vrijednost ovog srebra aktualnog je u tome što će djeca koja dolaze se imati na koga ugledati.U jednog Luku, Perišića, Rakitića itd. Moramo biti ponosni na sve to.
CVIJANOVIĆ: Jesu li usporedive tvoja i ova današnja generacija i ono banalno pitanje, koja je jača?
ŠTIMAC: Ta tema se provlačila u mojim društvima, među prijateljima, moj odgovor je uvijek isti, nemoguće je uspoređivati generacije. Razlog je jer nogomet stalno napreduje, evoluira. Današnja generacija je naprednija, sofisticiranija, oni igraju brže sa puno više zahtjeva i više čak utakmica. Ima jedna stvar koja mene tjera da bismo mi ipak bili pobjednici u tom susretu, a to je karakter. ne govorim da ga nisu imali, pokazali su to u Rusiji. Ali ja znam neke detalje o kojima ne bih sad, jer bih odmah izazvao polemike i reakcije. Evo jedna stvar, mi smo imali puno više lidera u momčadi. Ja bih rekao da i Luka Modrić, koji je s vremenom i trofejima izrastao u lidera, nije rođeni lider. Lideri se i stvaraju, dograđuju i rađaju, ali mi smo ih imali pet, šest u prvih jedanaest - Boban, Bilić, Soldo, Šuker, ja... Imali smo ljude koji su odgovorno nosili kapetansku traku u klubovima u kojima su igrali i koji su znali kad treba s karakterom iznijeti utakmicu. Nikad nećemo saznati, uglavnom, tko je bolji. Mislim da je ono prvenstvo u Francuskoj bilo i puno kvalitetnije, ako pogledamo reprezentacije i momčadi koje su nastupale te formu. Ako se sjetimo samo Nizozemske, koja je bila najkvalitetnija tada, a zauzela je tek čevtrto mjesto. Na ovom zadnjem bilo je puno momčadi od kojih smo više očekivali, a podbacile su.
CVIJANOVIĆ: Igore ti si bio izbornik hrvatske reprezentacije i to u onim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Družili smo se u to vrijeme, ja sam bio glasnogovornik, zvučat ću grubo, ali baš me briga. Mene je Šuker nogirao, a nakon toga i tebe. Jesi li komunicirao s Davorom nakon toga, u kakvim ste odnosima.
ŠTIMAC: Ja i Davor smo bez obzira na sve što se događalo u postigračkom dobru, znaš da smo znali biti na suprotnim stranama u mojoj kandidaturi za predsjednika HNS-a. Ja bih rekao za razliku od tebe da mene Davor nije nogirao, ja sam s obzirom na privatnu situaciju, sve ono što sam kao osoba tada prolazio, u pitanju zdravstvenih tegoba koje sam imao i cijeloj atmosferi u to vrijeme, ponudio svoj mandat na raspolaganje. Iako sam ispunio svoje zadatke i smatrao sam da mi se treba vjerovati, ali sam moralno i odgovorno ponudio mandat zbog atmosfere koja se tad kreirala, ja uvijek ispred svega stavljam hrvatski nogomet pa i ispred sebe. To su bile najteže kvalifikacije, u najtežim okolnostima, osam utakmica smo gostovali, takva je bila atmsofera, ali svejedno smo ostvarili ciljeve. Shvatio sam s vremenom da je moj ostanak bio uteg za reprezentaciju.
CVIJANOVIĆ: Kapa dolje na onom svemu što si prošao u tim danima. Ti si došao na čelo reprezentacije kada su svi gotovo bili protiv tebe, ti si mogu reći došao na čelo reprezentacije s imidžem kao pobočnik Zdravka Mamića u tom trenutku, pogotovo nakon svih onih vaših stvari između vas, odjednom si dobio njegovu podršku za tu poziciju. Onda ako se sjećas priče sa Sammirom...
ŠTIMAC: Imam protuodgovor na sve to što ti govoriš. U jednom trenutku sam imao silnu potporu hrvatskog nogometnog puka, kada sam želio u čišćenje u odnosima u hrvatskom nogometu. Nisu mene porazili Mamić, Šuker ili Marković, najmanje Vlatko koji je tad već bio dosta bolestan, mene je porazila korumpirana država, to svi znaju. To nije bio moj poraz, nego države u kojoj živimo. Nakon toga što sam ja imao od opcija, a toliko sam toga dao za hrvatski nogomet. Ti danas, bez obzira na silne uspjehe, nećeš naći pozitivne komentare o hrvatskom nogometu, a sve je krenulo od hrvatskih klubova. Kad se dodađalo sve ono oko izbornika u to vrijeme pred SP u Brazilu, bila je jedna vrlo specifična situacija i u mom domu, ja sam bio suspendiran baviti se nogometom u naredne dvije godine nakon izbora, to sam dobio od HNS-a jer sam se usprotivio. Ja sam im bio izlaz, jer sam znao da su se u HNS-u silno bojali poraza od Srbije, a ja nisam. Vidio sam tu izlaz za sebe i ljude, nismo uspjeli. Znao sam da će mnogi krivo govoriti tada, svjestan sam toga. Zlih jezika i oštih pera ima, nas žele vratiti tamo odakle smo krenuli.
CVIJANOVIĆ: 'Ajmo sam malo o Hajduku. Ti si probao nakon igračke karijere napraviti nešto pa si se ako mogu reći opekao, pa si onda nekako nakon toga ti uvijek kontra nadolazećih struktura, svega onoga što se događalo u Hajduku posljednjih godina. Kakva je situacija trenutačno, kakvom je ti vidiš, može li se nešto dogoditi. Evo, vidimo sada Marijo Stanić i Igor Tudor su bivši igrači koji pokušavaju nešto napraviti, može li se iz tvog kuta i iskustva nešto dogoditi da Hajduk bude onakav klub kakav je bio?
ŠTIMAC: Teško je reći, ali naravno da može. Zato što je Splitsko-dalmatinska županija sa svim onim u okruženju nepresušan bazen talenta, ali za nešto konkretnije moraš imati jedan stukturirani rad, moraš imati viziju, nekoga koga će dati sebe. Ništa od toga se ne događa, žalim i Stanića i Tudora što se koprcaju u tamošnjoj situaciji, mislim da to neće izaći na dobro. Danas je normalno dobiti tri komada doma od Dinama, od Rijeke četiri, prije nismo smjeli u grad izaći ako nismo prvi. Odjednom više rezultat nije imerativ. Stalno se mijenja vizija, treneri, predsjednici, to ne vodi nikuda.
Podcast pogledajte OVDJE
