Prevencija navijačkog nasilja postala je prioritet državnih institucija kojima je obveza da osiguravaju javni red i mir. Navijačke skupine uživaju policijski tretman u kojemu je ponekad jako teško odrediti granicu između prevencije navijačkog nasilja i nasilja nad ljudskim pravima navijača.
Hrvatski helsinški odbor (HHO) uključio se u akciju prevencije nasilja, promatrači HHO- redoviti su posjetitelji nogometnih utakmica. Izvještaji s utakmica postali su zanimljivo štivo kojima je cilj zaštititi (ljudska) prava svih koji se osjećaju uvrijeđenima ili ugroženima navijačkim i inim nasiljem.
U crno-bijeloj percepciji svi navijači apriori su obilježeni kao građani drugog reda. Tko šiti ljudska prava ogromne većine navijača kojima su vrhunac nasilja verbalni obračuni na tribinama? Čija oni prava ugrožavaju da moraju prolaziti policijske torture koja često imaju obilježja brutalnog iživljavanja bez ikakvog povoda.
Na utakmicu koja je bila rizična jedino zbog prohladnog vremena i mogućnosti prehlade, pripadnici Armade stigli su u 65. minuti! Bilo bi jako zanimljivo pročitati što bi zabilježili promatrači HHO-a da su zajedno s navijačima Rijeke u nedjelju prošli putešestviju od Lučkog do stadiona u Maksimiru
Ovako je otprilike izgledalo putovanje od Lučkog do Maksimira.
Prema običaju nekoliko sati pred utakmicu policija je blokirala izlaz s autoputa na Lučkom, u nedjelju je iza naplatnih kućica bio parkiran konvoj od 20-tak policijskih vozila. Policija je zaustavljala svako vozilo riječkih registarskih oznaka. Nakon obaveznog legitimiranja policijski službenik odokativno procjenjuje tko je potencijalno opasan navijač, a tko je običan novinar koji nije dobio odgovore na pitanja zbog čega tako rigorozna policijska kontrola, koliko pripadnika Armade dolazi i na koji način dolaze u Zagreb.
Navijači Rijeke u Lučkom dočekani su otprilike ovako. Svako se vozilo s navijačima pretražilo, nakon legitimiranja putnici su podvrgnuti alko-testovima. Svi koji su imali više od 0.8 promila alkohola u krvi odmah su pritvoreni u policijskim vozilima. Protiv njih će biti podnesene prekršajne prijave sukladno Zakonu o sprječavanju nasilja na sportskim terenima iako su zaustavljeni 15-tak kilometara od stadiona, na ulazu u Zagreb.
Sva su vozila s navijačima svrstana u kolonu koja je pod policijskom pratnjom krenula prema parkingu nedovršene Sveučilišne bolnice. Na parkiralištu je čekao ZET-ov autobus. Nakon što su silom ukrcani u autobus, navijači su čekali otprilike sat vremena prije nego što je autobus krenuo prema Maksimiru. Navodno je autobus toliko dugo čekao jer su navijači zakasnili! Do naplatnih kućica u Lučkom većina je stigla sat vremena prije utakmice.
Autobus je prema stadionu vozio zaobilaznim putem, vratio se prema Lučkog i onda krenuo smjerom prema Slavonskom Brodu do izlaza za Sesvete. Na stadion je stigao sat vremena nakon početka utakmice!
Prije ulaska na stadion svaki se navijač morao skinuti do gola, nakon temeljitog pretresa navijači Rijeke na tribine maksimirskog stadiona stigli su u 65. minuti. U preostalih pola sata utakmice mogli su uživati u jeci praznog stadiona. Utakmica je odigrana pred oko 300-tinjak gledatelja među kojima je najglasniji bio Siniša Ćaleta, trener vratara Rijeke.
Nakon utakmice uslijedio je povratak autobusom do parkiranih vozila i povratak u Rijeku. Na svim benzinskim postajama do Rijeke dežurale su policijske ophodnje. Na većini je zaustavljanje s vozilom riječkih oznaka bile nemoguća misija.
Prevencija navijačkog nasilja uoči utakmice između Lokomotive i Rijeke provedena je toliko uspješno da bi mogla postati pravilo. Najbolje je navijače držati što dulje i što dalje od praznih stadiona.
Što bi onda radili promatrači HHO-a?
