Hajduk nastavlja svoj hod po trnju prema možebitnom osvajanju titule prvaka.
Bijeli su uz dosta muke slavili protiv Istre 1961 u još jednoj slaboj prezentaciji.
Uputili su tri udarca u okvir vratiju gostujućeg čuvara mreže Majkića od čega je Krovinovićev udarac završio u mreži, dok Puljani nisu niti jednom izravno zaprijetili Lučiću.
Nakon ovog dvoboja pamtit će se samo pobjeda, drugo se ama baš ništa neće pamtiti.
Ponavljati iz utakmice u utakmicu da Hajduk igra slabo zaista nema smisla.
Najteže je treneru Karoglanu koji se trudi barem donekle uspostaviti neku sadržajniju igru, ali za sada u tome ne uspjeva.
Nije mu lako iz prostog razloga, svlačionica mu je puna igrača koji misle da trebaju igrati.
Dovoljno je pogledati zapisnik s utakmice protiv Istre 1961 i vidjeti tko od igrača nije dobio niti minute.
Jedan igrač zaslužuje nekoliko riječi pohvale, to je Filip Krovinović.
Ne blista igrom, ali prihvatio je postati žrtveno janje na dobrobit cijele momčadi.
Igra na poziciji zadnjeg veznog nakon što se ozlijedio Žaper iako to nije njegova prirodna pozicija, neumorna je radilica, bio je jedini strijelac za tri boda u pobjedi nad Puljanima.
I na kraju ćemo još jednom ponoviti frazu: kada ne igra Livaja, Hajduk može pobijediti jedino na mišiće.
