Redovita skupština Dinama još je jednom fascinirala brojkama.
U dužno poštovanje prema eksluzivnoj objavi da je Dinamo drugi put od osamostaljenja spreman za preoblikovanje iz udruge građana u sportsko dioničarsko društvu, te izjavama Zdravka Mamića koje u pravilu preplave medijska izvješća, poslovanje Dinama izaziva poseban respekt.
Prvi put Dinamo je prikazao godišnje rashode od čak 43 mil. eura, što je novi rekord uprave na čelu sa Zdravko Mamićem.
U doba tuđmanizacije Dinama, na vrhuncu moći Zlatka Canjuge klub je godišnje trošio oko 50 mil. njemačkih maraka, što je otprilike ekvivalent današnjem budžetu. Druga su to bila vremena, samo je četverogodišnji ugovor Roberta Prosinečkog tada stajao više od 10 mil. njemačkih maraka.
Razlika između Canjuge i Mamića je u tome što Dinamo danas više od 90 posto budžeta namiče od transfera i nagrada UEFA-e, ostali prihodi spadaju pod razno.
Impresive brojke pokazuju na čemu Mamić zapravo temelji moć u hrvatskom nogometu.
Dinamo je u 2017. godine iskazao manjak od 13 mil. eura, a da nitko na skupštini nije ni trepnuo.
Toliko otprilike godišnje troše zasebno HNS, Rijeka i Hajduk!
Ukupno gledano, Dinamo je prošle godine potrošio otprilike kao svi klubovi u HNL-u i HNS zajedno.
Zadnje dvije godine u hrvatskom sportu samo Dinamo i Rijeka uspješno posluju na međunarodnom tržištu, oba kluba poslovnu strategiju grade na prihodima od prodaje igrača i nagradama za nastupe u europskim natjecanjima.
Treći izvor financiranja za profesionalne sportske klubove u Hrvatskoj ne postoji.