Košarkaši Kvarnera u Dubrovniku su doživjeli treći uzastopni poraz!
Treći uzastopni poraz doživjeli su na sličan način, momčad koja prosječno prima 101,1 poena po utakmici očito ima problema s pristupom:
- Momčad Dubrovnika je fajterska, čvrsta, mi se tome nismo mogli oduprijeti. Mi smo imali 23 izgubljene lopte, Dubrovnik je imao 15 ukradenih lopti što se rijetko viđa. To pokazuje agresivnost koja ih krasi. Naglašavali smo da će oni igrati čvrsto i agresivno, stalno smo tražili izgovore zašto ne funkcioniramo. Ovo nije način! Još jednom čestitam momčadi Dubrovnika, igraju na maksimumu što je lijepo vidjeti. Mi se moramo zapitati kako ćemo dalje, jer definitivno nije dobro, kazao je trener Kvarnera Aleksandar Šćepanović.
Opatijski stručnjak preuzeo je momčad od Ante Nazora, debitirao je pobjedom (62:61) u derbiju začelja, Kvarner je u 4. kolu prvu pobjedu ostvario u Šibeniku.
Uslijedila su tri uzastopa poraza prije nego što je riječka momčad počela igrati kao što se očekivalo prije početka sezone:
- Ove sezone smatrat ću neuspjehom ako Cibona bude ispred nas. Cibona je brand, to je bio zaista veliki klub, ali prošle sezone smo imali isti broj pobjeda kao i oni. Ako smo prošle sezone bili au pari s Cibonom, a smatramo se ambicioznom sredinom, onda naša ambicija iduće sezone mora biti da budemo ispred Cibone. Sportaši bez snova i ambicija nisu sportaši, kazao je predsjednik Kvarnera Robert Jurković prije početka sezone dok se u riječkoj svlačionici slagala najskuplja momčad svih vremena.
Ista je momčad zaredala četirima uzastopnim pobjedama od 8. do 11. kola, pobijedila je Cedevitu i Cibonu u Zagrebu i iskazala potencijal za visoke domete.
Dojam da je novi trener podignuo tonus momčadi nije pokvario poraz od Zaboka u 12. kolu, jer je pobjeda protiv Zadra u idućem kolu opet rasplamsala ambicije.
Dvije utakmice odigrane toplo-hladno (poraz od Dubrave, pobjeda protiv Šibenke) ničim nisu naslutile tako drastičan pad tonusa stožernih igrača u zadnjim trima utakmicama.
U svim ekipnim sportovima vrijedi isto nepisano pravilo!
Ni jedna stabilno ustrojena momčad neće kratkoročno osjetiti pad tonusa ili izostanak jednog, dvojice stožernih igrača kao što pokazuje momčad Rijeke koja je zadnje dvije utakmice igrala bez Tonija Fruka i Nike Jankovića, dvojice najboljih igrača šampionske momčadi.
Mogle su utakmice protiv Istre 1961 i Slavena Belupa drugačije rezultatski završiti, obje su završile pozitivno više zbog pristupa nego zbog sadržaja igre momčadi Rijeke.
To znači da trener Victor Sanchez kontrolira proces galvanizacije glavnih igrača, kao što bi rekao pokojni Ćiro Blažević, nedvojbeno najveći motivator među hrvatskim trenerima svih vremena.
Kada u trima utakmicama uzastopno zakaže pristup većine stožernih igrača kao u momčadi Kvarnera, sadržaj igre gubi smisao.
Budući da sve tri utakmice Kvarnera rezutatski nisu mogle završiti drugačije zbog pristupa momčadi, treneru Aleksandru Šćepanoviću procesuiranje ponašanja glavnih igrača postao je veći problem od igre.