Ako Slaven Bilić protiv Iraca postavi Darija Srnu na desnog braniča iza Ivana Rakitića, igra hrvatske reprezentacije dobiva dimenziju više u igri na postavljenu obranu. Već sama namjera ukazuje da Bilić očekuje da će se Irska braniti i da Srna mora dobiti slobodan prostor u koji će ulaziti iz drugog plana. Prema logici stvari, svaki Rakitićev pomak s boka u sredinu otvara Srni prostor uz desnu liniju, a onda brzonogi kapetan ima mogućnost ulaskom iz pozadine stvoriti višak i pravodobno dobiti upotrebljivu loptu.
Srna na desnom boku ispred braniča Domagoja Vide smanjuje kapetanu manevarski prostor kada se protivnička obrana pravodobno postavi u obrambenu zonu i udvaja napadače. Srna je igrač prostora, a ne kontakta. Kod svakog kontakta Srna je ionako odmah na travnjaku. Srni najviše odgovara kada na zadnju liniju dolazi sučelice, jer ima više mogućnosti za kvalitetan ubačaj ili proboj. U Vidi za leđima Srna nema potrebnu podršku u igri prema naprijed, Vida je prema predispozicijama prije središnji nego bočni branič. Niti ima urođeni tajming za ulazak u prazni prostor, niti izrađeni dribling ili ubačaj koji mora imati vrhunski bočni igrač poput Srne. Vidina prednost je veća odgovornost u obrani, Srna ponekad "zaboravi" protivničkog igrača u odsutnom trenutku.
Ako je Bilić pogodio Trapattonijevu namjeru kombinacija na desnom boku Rakitić - Srna djeluje probojnije od kombinacije Srna – Vida. U utakmicama protiv individualno jačih protivnika od Irske kakvi su Italija i poglavito Španjolska, Bilić će vjerojatno više razmišljati kako zatvoriti nego kako otvoriti bokove.
