ITALIJA - HRVATSKA: Razlike u stilskim vježbama dvaju različitih sustava igre

Četvrtak, 14. lipnja 2012. 11:45 Napisao  I. V.

Za pobjedu protiv Italije naša reprezentacija mora odigrati utakmicu na visokom nivou, ali najavljivati utakmicu generacije u 2. kolu ipak je malo pretjerano

U poplavi stereotipnih najava utakmice Italije i Hrvatske izdvaja se jedna atipična izjava izbornika Slavena Bilića:

- Ako smo za pobjedu protiv Irske trebali odigrati veliku utakmicu, onda za pobjedu protiv Italije trebamo najveću utakmicu ove generacije, rekao je Bilić.

Negdje na tragu Bilićeva promišljanja hrvatska reprezentacija željno očekuje utakmicu protiv Italije. Vrlo je važno da uoči utakmice nema psihološkog opterećenja rezultatom, tri boda protiv Irske znače bodovnu i stanovitu psihičku prednost u odnosu na Italiju koja porazom od Hrvatske ispada iz natjecanja. Hrvatska i u slučaju poraza još uvijek ima teoretske šanse plasirati se u drugi krug.

Realne usporedbe objektivnih mogućnosti dviju reprezentacija laganu prednost daju Talijanima, koji imaju igrače najviše klase. Obranu uglavnom čine igrači Juvenutsa, koji je talijanski prvak postao bez poraza. Najbolji talijanski igrač (Pirlo) nije samo najbolji igrač Juventusa nego i Serie A, napadači su igrači engleskog prvaka (Balotelli) i Milana (Cassano), u talijanskoj reprezentaciji još uvijek igra nekoliko igrača (Buffon, Pirlo, Chiellini)  koji su 2006. godine postali svjetski prvaci, tradicija četverostrukog svjetskog prvaka osjeća se u pristupu svakoj utakmici, što je posebno bilo uočljivo u prvoj utakmici protiv favoriziranih Španjolaca.

Talijanska prednost
U utakmici protiv Italije najteži ispit polaže uža obrana u središtu koje su stoperi Ćorluka i Schieldenfeld, koji u prvoj utakmici protiv Irske nije iskazao mirnoću i potrebnu razinu. Obrana ne počinje, ali završava na stoperima.  Pred utakmicu jedina uočljiva talijanska prednost je igra uže obrane.

Izbornik Cesare Prandelli promijenio je način igre, talijanska reprezentacija uspjehe više ne gradi isključivo na obrani kao 2006. godine, kada je izbornik Marcello Lippi postao svjetski prvak zato što je prvi put u povijesti svjetskih prvenstava za najboljeg igrača izabran jedan stoper (Fabio Cannavaro). Današnja talijanska momčad igra izbalansirano u svim segmentima, lagano stvara šanse i teško prima pogotke. Glavni igrač u reprezentaciji i dalje je Andrea Pirlo, koji je 2006. godine vodio igru svjetskog prvaka. Pirlo je igrač koji je uvijek donosio prevagu gdje god je igrao, nije ga moguće izravno čuvati budući da u završnicu ne ulazi nego je kreira na širokom prostoru. Da bi se zaustavio Pirlo, potrebno je maksimalno suziti prostor u talijanskoj završnici što je najvažniji Bilićev taktički zadatak.

Hrvatska reprezentacija u prvoj utakmici protiv Irske naslutila je velike mogućnosti koje će realne dosege dobiti u utakmici protiv Italije. Naša reprezentacija nema puno pojedinaca najviše svjetske klase kao Italija, ali je momčad (8.) koja na ljestvici FIFA-e zauzima više mjesto od Italije (12.). U hrvatskoj igri prevladava kompaktnost na svim dijelovima igrališta, plitka formacija u oba smjera jamči čvrstu obranu i brzi protok lopte. Naša je igra  mješavina tika-taka nogometa i brze transformacije po bokovima.

Hrvatska prednost
Premda se svaka utakmicu u pravilu dobiva na sredini terena, Bilić nakon prve utakmice protiv Irske ima prednost koju nije očekivao. Ako lakoća kojom su Mandžukić i Jelavić postignuli pogotke nije bila iznimka nego postane pravilo, Hrvatska se ne mora bojati nikoga!

 Osjetne razlike u načinu igre talijanske i hrvatske reprezentacije treba tražiti u stilskim vježbama dvaju različitih sustava igre. Prandelli igra s trojicom stopera, Bilić s dvojicom stopera. Premda su obojici ključni igrači u momčadima središnji veznjaci (Modrić, Pirlo), zbog drugačijeg rasporeda momčadi na različite načine osvajaju prostor i probijaju bokove. Obojica izbornika igraju s dvojicom klasičnih napadača. Bilić koristi jednog (Jelavić) statičnog i jednog enormno pokretljivog (Mandžukić) napadača. Prandelli se uzda u nogometnu providnost iznimno talentiranog Balotellija i visprenost jednog Cassana, premda je jedini pravi gol-igrač iskusni Di Natale.

Upuštati se u prognoze uoči ovakvih utakmica nema smisla, ni realnog uporišta. Za pobjedu protiv Italije naša reprezentacija mora odigrati utakmicu na visokom nivou, ali najavljivati utakmicu generacije u 2. kolu ipak je malo pretjerano. Jedino nije pretjerano najaviti da će ova generacija nakon utakmice protiv Italije saznati gdje se nalazi u europskom poretku.  

 

 

Koristimo kolačiće
Na našoj web stranici koristimo kolačiće. Neki od njih su neophodni za rad stranice, dok nam drugi pomažu poboljšati ovu stranicu i korisničko iskustvo (kolačići za praćenje). Možete sami odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcije stranice.