Rukometašice Zameta još su se jednom pošteno osramotile, ali to ih nije dirnulo više od toliko. Način na koji su odigrale utakmicu u Umagu, posebno prvih 18 minuta drugog poluvremena ogledni je primjerak kako ne treba igrati rukomet. Bila je to klasična antipropaganda kolektivne igre od strane sebičnih, bezvoljnih i nezainteresiranih pojedinki koje su svojim pristupom na utakmici ovoga petka očito svjesno bojkotirale trenera Željka Čaglja.
Niti jednom nisu u djelu provele dogovoreno. Tina Gavranić, Dina Havić i Ćamila Mićijević u umaškom su Stella Marisu bile puke potrošačice lopti, a ni po čemu igračice reprezentativnog potencijala. Njihov ukupni šut bio je 5 od 20, ali od pet pogodaka dva su postignuta sa sedam metara, a samo tri iz igre i neke polu-smišljene akcije.
Ako se mislilo da je u Rijeci protiv istog protivnika dotaknuto dno sa svega dva pogotka u posljednjih 15 minuta, rukometašice Zameta nadmašile su same sebe i u prvih 18 minuta drugog dijela u Umagu ostvarile jednak napadački učinak.
Nakon toga im se smilovao trener domaće ekipe Dragan Rajić i na teren poslao drugu postavu punu djevojčica, pa je konačni zaostatak pristojnih 21:17. Jedina tri imena koja zaslužuju pozitivnu ocjenu u Umagu su vratarka Helena Šegota, Kristina Plahinek i mlada Iva Karlić koja je unatoč dvije promašene kontre ostavila srce na parketu, bacale se na glavu i ponosno nosila dres Zameta.
Bez obzira na sve Zamećanke pobjedom naredne subote na svome parketu protiv varaždinske Koke osvajaju sedmo mjesto. Dogodi li se čudo pa "zvijezde" opet zaigraju kao kolektiv, a ne kao skup sebičnih pojedinaca, možda se i dogodi pobjeda na kraju sezone za trenutni zaborav, nakon koje treba dobro i temeljito počistiti najprije pred svojim pragom ako se uopće u Rijeci žele ozbiljno baviti ženskim rukometom.
