Centar Zamet bio je domaćin rukometnoj fešti za sladokusce koji su mogli uživati u majstorijama mnogih igrača koji su pisali povijest RK Zamet.
Proslavu velikog jubileja upriličili su klinci koji su tek počeli igrati rukomet, sadašnji prvotimci, međunarodne zvijezde koje je lansirao Zamet, kao i veterani koji su se zdušno „potukli“ na svom terenu.
Posebnu notu velikoj fešti dala je utakmica kojom su se od aktivnog igranja oprostili Milan Uzelac i Mateo Hrvatin, dvoje igrača koji su ušli među legende Zameta.
Dugogodišnji kapetan Uzelac nije skrivao oduševljenje cijelim događajem, a posebno je bio dirnut zadnjim sučevim zviždukom u susretu odigranim sa svojim prijateljima.
- Mislim da svi mogu biti super zadovoljni kako je sve prošlo, bilo je lijepo vidjeti na istom mjestu sva poznata rukometna imena. Htio bih se zahvaliti svima koji su uspjeli doći, od samih igrača, dužnosnika kluba, članova Uprava, jednom riječju svima koji su bili prisutni na Zametovoj, mojoj i Mateovoj fešti. Mogu samo reći hvala svima od srca što su bili prisutni u Centru Zamet, započeo je Uzelac.
Uzelac je skoro čitavu karijeru proveo u Zametu, te je dijelio svlačionicu sa mnogim generacijama i mnogim trenerima.
- Započeo sam igrati u Kvarneru nakon kojeg sam vrlo brzo prešao u Zamet, a odigrao sam i dvije sezone na dvojnu registraciju u Pećinama. U ostalom periodu bio sam jednu polusezonu u Sloveniji. Sve ostalo vrijeme bio sam vjeran Zametu. Bilo je jako puno trenera u mojoj karijeri i ne želim nekoga posebno izdvajati. Svaki trener je imao nešto što je prenio na mene. Dragičević, Munitić, Čavlović, Žiljak svi su imali nešto, a nekako najduže i vrlo uspješno sam surađivao sa dvojcem Matošević i Mišković. Mogu samo istaknuti super odnos i odličnu suradnju sa svima, rekao je Uzelac.
Uzelac nema posebnu utakmicu i poseban detalj, cijeli period u Zametu je jedna velika priča.
- Ne mogu reći da postoji samo jedan ili dva detalja koje sam zapamtio. Sve je nekako jedan veliki detalj jer imam osjećaj da smo Zamet i ja rasli zajedno. Sve što se događalo u mojoj karijeri vezano je za Zamet, ostala su neraskidiva prijateljstva koje će trajati čitav život. Teško je istaknuti jednu utakmicu ili jednog protivnika. Pamtim velike utakmice, igranje finala kupa, igranje u Europi, ovosezonske nastupe u EHF kupu, te sigurno utakmice u prošlosti protiv Zagreba i Metkovića, ali ne želim nešto posebno isticati, izjavio je Uzelac.
Rad i trenutak sreće su faktori koje Uzelac ističe u razvoju mladih igrača.
- Današnje generacije su jako različite od onih kada sam ja počinjao. Imam osjećaj da smo mi u moje vrijeme imali puno više volje i želje. Međutim, i danas je sigurno potrebno puno raditi da bi se uspjelo i puno ulagati u sebe. Mislim da je potrebno imati i dozu sreće da se mlad igrač nađe u datom momentu na pravom mjestu. Osim toga sjećam se da je bila iznimna čast kada bi neki trener pozvao mladog igrača u Zamet. Bez ikakve dileme i bez puno razgovora pristupalo se Zametu, koji je bio top klub, te se nadam da će tako i ostati. Svakome bi trebala biti čast da postane članom Zameta, rekao je Uzelac.
Gašenje klubova u riječkoj regiji donosi manje rukometa i manje zdrave konkurencije. Nakon Kvarnera i Matulja, na žalost i Crikvenica je blizu odlaska u mirovinu.
- Iznimno mi je žao što se to dešava. Kao da sve manje ima rukometa. Gasi se baza koja potom gubi na kvaliteti. Očito su financijski problemi veliki teret koji se ne može podnositi. Sigurno da je to odraz situacije u državi, gase se firme, a kamo neće klubovi. Mslim da bi trebalo pronaći rješenje po kojem principu bi sportski kolektivi trebali opstati, to je pitanje za neke više razine. U svakom slučaju nije ugodno i nije lijepo vidjeti da nestaju momčadi i klubovi koji su do prije par sezona bili rasadnici za mnoge igrače, rekao je Uzelac.
Milan Uzelac ostaje u Zametu, želja za rukometom je velika, trenerski poziv je normalni slijed.
- Evo, par dana nakon što je završila fešta i kad su se polako slegli svi dojmovi, došlo je do velikog opuštanja, a nekako je sjelo u glavu da ću nakon dugo, dugo vremena imati slobodno ljeto, da nema priprema. Osjetio sam nelagodu, ali mislim da je stvarno došlo vrijeme za igračku mirovinu. Međutim, cijeli život sam u rukometu i želim tu i ostati. Sigurno je da ostajem u Zametu, postoji želja s moje strane. Moram sjesti s direktorom kluba i obaviti razgovore, nešto smo već dogovarali. U svakom slučaju postoji ambicija, završavam prvi dio trenerskog školovanja i potrebno je uskladiti želje, izjavio je Uzelac.
Kapetan se obratio svima koji su ga pratili na njegovom putu u Zametu.
- Htio bih se zahvaliti svim suigračima koji su bili prisutni u mojoj karijeri. Posebno mi je bilo drago što je Zamet organizirao oproštajni susret i što su se odazvali svi prijatelji koje sam stekao u Zametu. Veliko hvala mojim roditeljima koji su me trpili kroz karijeru. I na kraju sigurno veliko hvala mojoj djevojci Snježani, koja je odigrala veliku ulogu u mojoj karijeri, koja je svaki vikend zajedno samnom bila u rukometu i trpila sve moje odlaske i dolaske, povrede i bolove i koja je propatila moju karijeru. Trebalo je imati snage proživljavati sve i dobro i loše. Uz roditelje bila je veliki oslonac koji je davao neizmjernu podršku, zaključio je Uzelac.
