Utakmicom protiv Istre 1961 za Rijeku ponovo počinje mini-ciklus kvalifikacija. U iduće dvije domaće utakmice protiv Istre 1961 i Splita nogometaši Rijeka prije svega moraju pokazati da nisu toliko psihički labilna družina kao što sugeriraju zadnje dvije utakmice, u Kupu (Nedelišće) i prvenstvu (Cibalia). Budući da Rijeka od početka prvenstva ne igra nogomet koji održava mentalnu stabilnost, pozitivni rezultati protiv Istre 1961 i Splita samo su privremeno sredstvo za smirenje.
Poslije tri uzastopne pobjede u utakmicama protiv zvučnijih protivnika (Hajduk, S. Belupo, Dinamo), činilo se da će se momčad moći opustiti i prepustiti nogometu. Na početku prvenstva treneru Elvisu Scoriji najviše je nedostajao mir da bi mogao profilirati momčad i igru.
Ni jedan trener ne može raditi na igri u mučnim razdobljima traženja identiteta momčadi, kada su igrači zaokupljeni rezultatom umjesto igrom. Takvim pristupom moguće je jednu cijelu utakmicu provesti u vlastitom kaznenom prostoru i pobijediti Dinamo, ali takav pristup nije moguće primijeniti u utakmicama protiv momčad koje rijetko izlaze iz svog kaznenog prostora.
Činjenica da ova momčad još uvijek nije usvojila psihologiju uspjeha jedino je Scorijino opravdanje za potrošeno vrijeme, u desetak kola trener Rijeke nije uspio pronaći model igre kojim bi momčad materijalizirala veću individualnu kvalitetu u utakmicama protiv slabijih momčadi. Scoria više ne može tražiti opravdanje u potrazi za izgubljenim vremenom, nakon šokova u Nedelišću i Vinkovcima miran nastavak prvenstva jamče pozitivni rezultati ostvareni kroz jasne i učinkovite konture igre.
U nastavku prvenstva više neće biti dovoljno pobjeđivati na mišiće trojice stopera, čim oni posrnu opet će se dogoditi šokovi poput Nedelišća i/ili Vinkovaca. Ni jedna se momčad kroz prvenstvo ne može stalno oporavljati od šokova.