Radomir Đalović ima evidentan problem, utakmica protiv Bednje pokazala je da ni jedan od trojice klasičnih napadača ne igra na razini potrebnoj da Rijeka u prvenstvu drži korak s Dinamom i Hajdukom.
Protiv Bednje igrali su Stipe Perica, Komnen Andrić i Dominik Dogan, ni jedan nije ozbiljno ni zaprijetio vrataru petoligaša.
Klasični napadači ovise od igre suigrača, tipovima napadača poput Andrića i Perice netko treba donijeti loptu u zadnju trećinu kao što kažu treneri, ali bilo koji napadač Rijeke u utakmici protiv petoligaša mora barem naslutiti klasu više kao što je to učinio mladi Šimun Butić pogotkom na kraju utakmice.
Sva trojica novih napadača do sada nisu pokazali da mogu postati stožerni igrači kao što je Radomir Đalović u izjavi nakon utakmice rekao između redaka, kada je locirao evidentni problem u igri Rijeke protiv niželigaša.
Treneri koji rade pod pritiskom rezultata poput Đalovića ne mogu čekati u nedogled, trener Rijeke prisiljen je početi razmišljati o drugačijem načinu igre.
Igra bez klasičnog napadača nije riječka opcija, za takav način igre potreban je specifičan profil igrača.
Rijeka u rosteru više nema ni jednog veznoga igrača koji prirodno teži ulasku u završnicu otkada je otišao Veldin Hodža, a kamo li da ima igrača koji može igrati tzv. lažnog napadača koji otvara (među)prostore veznim igračima poput Hodže.
Nije jednostavno bitno mijenjati način igre okosnice momčadi koja igra praktično isto otkada je trener postao Sergej Jakirović, svaka promjena remeti balans igre u obrani po čemu je Rijeka trenutačno najbolja u HNL-u.
Najlakše bi bilo početi igrati s trojicom stopera i dvojicom napadača, ali o ovom razdoblju sezone igrati s Andrićem i Pericom zajedno, značilo bi imati dva umjesto jednog problema u napadu.
Stvaranje napadačkog tandema je proces koji ne može ni početi ako napadači nisu u optimalnoj formi.
Najboljom se opcijom čini igra s trojicom stopera, jednim klasičnim napadačem i dvojicom povučenih napadača što je sustav igre koji je proslavio trenera Atalante Giana Piera Gasperinija.
U takvom rasporedu bliže klasičnom napadaču mogu igrati različiti profili igrača (Janković, Fruk, Pašalić, Butić...) kojima je zajedničko da su (ne)izravno opasni za vratare.
Koliko god se dovođenje trojice napadača (Andrić, Perica, Dogan) ovog ljeta činilo promišljeno, Đalović za sada nema velikog izbora u napadu.
Sergej Jakirović i Željko Sopić imali su veći izbor.
