Damir Mišković napokon je promovirao prvog domaćeg trenera (Tadić) nakon što je na početku mandata brzo potrošio dvojicu (Skočić, Scoria) trofejnih domaćih trenera, koji su u mandatu Roberta Ježića osvojili prva dva hrvatska kupa.
Istodobno je počeo slagati okosnicu nove momčadi što je izazvalo svakojake, pretežito defetističke reakcije.
Dva su razloga potaknula takve reakcije, veći dio javnosti nema dovoljno znanja i informacija da bi mogla realno procijeniti što se događa na Rujevici!
Oba su razloga u korelaciji s kroničnim problemom riječkog kluba!
Jedino u mandatu Matjaža Keka klub je jasno i glasno javno artikulirao svoje stavove, Kek je odmah shvatio da nikada neće postati najuspješniji trener u klupskoj povijesti ako istodobno ne postane najuspješniji klupski glasnogovornik.
Kek je praktično svakodnevno isticao klupske probleme i forsirao svoja, često populistička rješenja zbog kojih je ostavljao dojam da je u sukobu sa svima u klubu.
Samo je tako karizmatični Kek u kriznim razdobljima mogao održavati pozitivnu atmosferu oko kluba čak pet sezona!
Sada je trebalo proći čak mjesec dana od kraja prvenstva da bi netko u klubu (Mišković) napokon jasno i glasno rekao da je Rijeka prošle sezone prema kvaliteti momčadi trebala igrati važniju ulogu u HNL-u, da nisu problem bili stoperi nego način igre u obrani cijele momčadi, itd., itd.,...
U najavi nove sezone opet je izostao jasno artikulirani klupski stav zbog čega je ove sezone bilo nužno temeljito promijeniti okosnicu momčadi!
Da je mogao, Mišković je većinu stožernih igrača trebao potjerati nakon zadnje utakmice protiv Hajduka na Rujevici, kada se jasno vidjelo da trener nema kontrolu nad ponašanjem većine igrača koji su jedva čekali kraj sezone da bi negdje otišli.
Sigurno bi se isti igrači drugačije ponašali da je Mišković pravodobno promijenio trenera, sezona je na kraju završila prvom blamažom u jednom finalu kupa od 1978. godine naovamo.
Ne zbog poraza nego zbog ponašanja glavnih igrača kojima slabosti bivšega trenera ne mogu biti alibi za onako jadno izdanje.
Ne bi Mišković pogriješio da je sve razjurio odmah nakon zadnje utakmice, svakako je pogiješio što odmah nije rekao da će većina igrača otići zato što je tako odlučio vlasnik kluba!
Ovako se stvorio pogrešan dojam da se klub raspada zato što se momčad raspala prije nego što je završila sezona, promocija novog trenera nije baš protekla u pozitivnom ozračju.
Najavio je Mišković dolazak ukupno sedam, osam novih igrača, već su stigla dvojica s respektabilnim referencama (Alvarez, Vrančić), sa stabilnim buždetom od desetak milijuna eura Mišković objektivno neće moći nadoknaditi samo odlazak Josipa Drmića, svi ostali lakše su zamjenjivi nego što se mnogima čini...
Dragan Tadić roster izvjesno neće zatvoriti do zadnjega dana prijelaznog roka, slično kao i prethodnici novu momčad moći će stabilizirati tek nakon prvih pet, šest kola novog prvenstva, kvaliteta momčadi nikada ne ovisi o treneru.
Tadiću je na početku karijere jedino važno da momčad opet ne postane kvalitetnija od trenera kao što se dogodilo u mandatima dvojice njegovih prethodnika.