Rijeka je pobijedila (2:0) Hajduk u derbiju 26. kola.
Što se tiče navijača, Simon Rožman ostvario je najveću pobjedu na Rujevici otkada je postao trener Rijeke.
Navijačima Rijeke pobjeda u HNL-u protiv Hajduka više znači od pobjede (1:0) protiv Dinama u četvrtfinalu Kupa, ipak je Hajduk izravni konkurent koji među navijačima Rijeke tradicionalno izaziva drugačiju vrstu emocija usađenih u sociološku strukturu povijesnih naslijeđa.
Što se tiče sadržaja utakmice, derbi 26. kola najbolji je prilog tezi da je svaka utakmica priča za sebe.
Utakmica ostaje upamćena prije svega po izrazitoj fizičkoj dominaciji Rijeke, posebice u u drugom poluvremenu.
Teško se prisjetiti jedne međusobne utakmice u kojoj je jedna momčad Hajduka bila toliko podređena.
Pobijedila je Rijeka u 17. kolu Hajduk na Poljudu s čak 4:0, ali tada nije izgledala nadmoćno. Naprotiv!
Rožman je prvi put ove sezone odlučio igrati zajedno s Alexanderom Gorgonom, Frankom Andrijaševićem i Antonijom Čolakom u napadu.
Kapetan Gorgon prvi put je u drugačijem rasporedu igrao u veznom redu zajedno s Ivanom Lepinjicom i fizički najmoćnijim i najboljim klasičnim veznim igračem Tiborom Halilovićem.
Hajduk je na Rujevicu stigao s referencama vrlo snažne momčadi koja je u prošlom kolu bez poteškoća parirala Dinamu dok nije ostala s desetoricom igrača.
Trener Igor Tudor nameće fizičke standarde koje je kao trener stekao u talijanskom (Udinese) i turskom (Galatasaray) nogometu, u Tudorovim momčadima nema mjesta za igrače koji nisu motoričini.
Hajduk je prvih dvadesetak minuta na Rujevici izgledao uočljivo brže i jače, posebice nakon što bi izgubio loptu, čime je stekao veći posjed lopte.
Nakon dvadesetak minuta odnosi snaga počeli su se mijenjati, kako je vrijeme prolazilo Rijeka je izgledala sve jače i brže, Čolak je nekoliko puta tijekom utakmice ostavio dojam da će nekoga u obrani Hajduka nehotice pregaziti.
Indikativan trenutak dogodio se nakon sat vremena trčanja u jakom ritmu.
U 57. minuti Franko Andrijašević na lijevoj strani pretrčao je Stipu Radiću u sprintu za tzv. ničiju loptu, stoper Hajduka odbio se od Andrijaševića kao od stijene na Kantridi, Andrijašević je utrčao u kazneni prostor, Josip Posavec je obranio još jedan u nizu teških udaraca...
Andrijašević je na početku utakmice gubio duele i kada bi stekao početnu prednost!
Lakoća kojom je Rijeka stvarala višak u završnici na kraju se nije vidjela na semaforu najviše zahvaljujući vrataru Hajduka Josipu Posavcu.
Vratar Hajduka obranio je nekoliko teških udaraca, dvaput se tresao okvir iza njegovih leđa.
Dok je Tudor nakon utakmice alibi za onakvu igru tražio u zamoru materijala, Rožman je zadovoljno konstatirao da je u pripremi utakmice sve pogodio.
U natjecateljskom smislu, Rijeka je ostvarila pobjedu kojom je ponovo zauzela drugo mjesto.
Važnije je da su igrači Rijeke stekli psihološku nego bodovnu prednost uoči završnice sezone na kraju koje gostuju u Osijeku i Splitu.
U preostalih deset kola Rijeka šest puta gostuje, s ovakvim stavom u nastavku sezone igrači će u gostima izgledati kao da igraju na Rujevici.
Prije utakmice protiv Hajduka jedino se moglo predvidjeti da uspjeh Rijeke neće počivati na napadu nego na obrani!
Treba skrenuti pažnju da su protiv Hajduka trojica stopera (Galović, Smolčić, Capan) prvi put zajedno igrali kao da zajedno igraju cijelu sezonu!
Takvu mentalnu stabilnost igrači su jedino mogli steći serijom pozitivnih rezultata, u nastavku sezone na Rujevici su redom pobijedili Osijek (1:0 HNL), Dinamo (1:0 kup) i Hajduk (2:0 HNL)!
Rožmanu pripadaju najveće zasluge da tri najbolje hrvatske momčadi nisu postignule pogodak na Rujevici iako je Rijeka uoči nastavka sezone ostala bez čak petorice stožernih igrača (Kvržić, Župarić, Punčec, Acosty, Puljić)!