Niko Janković nije bio u rosteru za utakmicu protiv Istre 1961 zbog sukoba s Victorom Sanchezom.
Posljedice sukoba u HNL-u izgledaju ovako!
Niko Janković očigledno je pao u nemilost Victora Sancheza nakon što je u 29. minuti utakmice u Yerevanu dobio crveni karton zbog brutalnog starta koji se ne može opravdati afektom.
Niti je Janković bio nečim izazvan na terenu, niti je ostavio dojam da je izgubio samokontrolu dok je napuštao teren!
U prvoj utakmici nakon poraza (0:1) od Noaha bio je pričuva, igrao je u Velikoj Gorici zadnjih dvadesetak minuta kao da nije, u prvoj pobjedi (3:1) Victora Sancheza nije baš izgledao sretno na terenu.
Iduće tri utakmice sjedio je na klupi, nakon toga igrao je protiv Varaždina pola sata opet kao da nije.
Nije bio u zapisniku utakmice koja je ušla u povijest Jadranskih derbija po najvećoj pobjedi Rijeke (5:0)
U trima zadnjim utakmicama HNL-a prošle godine bio je starter prvi put nakon 8. kola i utakmice u Puli.
Protiv Lokomotive je odigrao svih 90 minuta, u dvjema zadnjim utakmicama igrao je sve manje (Vukovar 1991/70 min.) i manje (Gorica/59 min.).
Nakon kratke zimske stanke nije bio u zapisniku prekinute utakmice protiv Istre 1961.
Što se tiče učinka, Janković je jedini pogodak ove sezone postigao na Poljudu u zadnjoj utakmici Radomira Đalovića (2:2).
O genezi osobnog sukoba može se samo spekulirati dok se akteri ne oglase, razloge profesionalnoga sukoba nije teško proniknuti!
Victor Sanchez od prve utakmice počeo je drastično mijenjati način igre, zbog toga je momčad na početku izgledala kaotično, vrhunac nereda dogodio se u porazu od Vukovara 1991 (2:3).
Krajnje pojednostavljeno, Sanchezov način igre skratio je teren u napadu svima osim bočnim braničima, španjolski trener preferira drugačiji tip igrača od Radomira Đalovića.
Zbog toga je Sanchez relativno brzo promijenio okosnicu trofejne momčadi, od Radomira Đalovića danas je ostala samo uža obrana (Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak).
Od igrača u momčadi kojima je prirodnija kreativnost u prvoj utakmici ove godine u Puli protiv Istre 1961 samo je jedan igrač (Petrovič) bio standardni igrač trofejne momčadi!
Ostali su prošle sezone bili pričuve (Gojak, Menalo, Čop) ili su stigli ove sezone (Dantas, Vignato, Adu Adeji, Morchiladze, Barišić).
Od svih igrača koji su dvostruku krunu osvojili na krajnje pragmatičan način pod vodstvom Radomira Đalovića, jedino je Toni Fruk brzo usvojio novi način igre zahvaljujući visokoj klasi.
Niko Janković je klasični "box to box" veznjak kojemu je moć ponavljanja na širokom prostoru glavni forte.
U novom načinu igre redom je izgubio manevarski prostor, samopouzdanje i status standardnog prvotimca.
Jedino podršku novog trenera nije mogao izgubiti jer je nikada nije imao.
Jankovićev je najveći problem što na terenu nije pokazao da je profesionalac kojemu ni jedan trener ne može uskratiti pravo da bude najbolji barem u jednoj utakmici!
Otkada je Sanchez postao trener, Janković nije odigrao ni jednu utakmicu na razini stožernoga igrača trofejne momčadi zbog čega je Fenerbache ljetos poslao Rijeci službenu ponudu od 5,6 mil. eura.
Jankoviću cijena pada sa svakim kolom, sada je najgori trenutak za prodaju 24-godišnjega igrača koji je ove sezone trebao dosegnuti vrhunac karijere.
Damir Mišković nije slučajno krajem prošle godine produljio Jankoviću ugovor do 2029. godine, vlasnik Rijeke investirao je u igrača zbog kojega trener sigurno neće mijenjati način igre.
Bilo bi najbolje kada bi Janković kao igrač Rijeke negdje opet mogao igrati kao što je igrao kada su treneri Rijeke bili Sergej Jakirović, Željko Sopić i Radomir Đalović.