Rijeka nakon 26. kola s drugog mjesta ulazi u seriju utakmica protiv izravnih konkurenata za titulu doprvaka (Split, Lokomotiva, Hajduk). U povezanoj seriji mora igrati i protiv prvaka Dinama, što znači da u iduće četiri utakmice sama odlučuje o sebi. Matjaž Kek više od toga nije mogao ostvariti, slovenski stručnjak u četiri utakmice ostvario je četiri pobjede i naslutio drugačije igračke mogućnosti.
U pojedinim razdobljima Kekovih utakmica, poglavito u utakmici protiv Slavena Belupa, momčad Rijeke igrala je tečan i svrsishodan nogomet koji plijeni pažnju i osvaja bodove. Naravno da Kek u mjesec dana ne može riječku školu nogometa pretvoriti u katalunjsku La Masiju odakle su izašli Messi, Iniesta, Xavi… Zato je odlučio da igraju najbolji! Sve četiri utakmice Kek je počeo s istim igračima, što je karakteristika stabilnih momčadi!
Nakon četiri pobjede Keka nitko ne pita zašto ne igra jedan od najskupljih igrača (Neretljak) ili gdje su mladi igrači iz vlastite škole? U prvom sastavu Rijeke igra jedan relativno mlađi igrač (Kreilach) poniknuo u klupskoj školi i dvojica iskusnih domaćih igrača (Knežević, Mance), koji su osnove nogometa naučili u Orijentu. I nitko se više ne buni po kuloarima, niti se žali sportskom direktoru iza trenerovih leđa! Kada ne može drugačije, najbolje je pošteno! Pa makar mladići iz nogometne škole sjedili na magarećoj klupi.
U kontekstu razvojnog procesa mladih igrača time se nakon 26. kola vraćamo na početak sezone s bitnom razlikom da je Rijeka dosegnula drugo mjesto. Mladi Antonini Čulina povremeno ulazi s klupe, još mlađi Niko Datković sjedi na klupi, a Ivan Močinić nije bio ni na klupi u utakmici protiv Osijeka…
Objektivno, kod Keka igraju (naj)bolji i kako stvari stoje, domaći mladići nemaju se čemu nadati do kraja sezone. Imali su tijekom sezone prilike pokazati što znaju, ni jedan nije uspio ostvariti kontinuitet što je najvažnije u razvoju mladih igrača. Konkretno, može li netko nakon 26. kola stručno procijeniti je li Močinić igrač za Rijeku, koja će se iduće sezone boriti za prvaka zato što je bio standardni igrač kada se Rijeka borila za ostanak? Možda može, ali samo na temelju indicija!
Zbog istih indicija Zdravko Mamić pokušao je Damira Miškovića nagovoriti da mu proda Niku Datkovića i Ivana Močinića. Ni jedan ne može biti siguran da bi igrao u Lokomotivi, a kamo li u Dinamu. Međutim, obojica bi sigurno prošli razvojni proces na kraju kojega ne bi bilo nedoumica oko njihovih vrijednosti.
Da Rijeka nema razrađen proces sazrijevanja mladih igrača ukazuje jedan svježi primjer tretmana mladih igrača, koji se odvija daleko od očiju javnosti. Matej Mršić u veljači ove godine igrao je u Kostreni za U-19 reprezentaciju protiv Francuske (2:2). U statusu jedinog reprezentativca Rijeke u tom uzrastu, Mršić je zimus posuđen Pomorcu nakon što je kao izlazni junior početkom sezone priključen prvoj momčadi Rijeke.
Dva mjeseca nakon što je s Jedvajom, Ćanađijom, Mišićem, Kišom i ostalim suigračima iz reprezentacije u Kostreni igrao protiv Francuske, Mršić je igrao za juniore Pomorca protiv Lučkog radnika. Razlog? Neka makar igra za juniore ako već ne može izboriti mjesto na klupi Pomorca, koji se bori za ostanak i nema vremena za mlade igrače!
Epilog: mladi reprezentativac Rijeke posuđen je Pomorcu da bi igrao za juniore! Time još jedan mladi igrač Rijeke kreće razvojnim putem u (ne)poznato!
