Treba naglasiti da se prvi poraz Rijeke u prvenstvu dogodio u kontroliranim uvjetima igre. Dinamo je tijekom cijele utakmice bio bolji, stvorio je nekoliko izrazito povoljnih prilika (Ademi 2, Fernandes 68, Beqiraj 77, Soudani 78), stalno pritiskao i ukupno gledano opravdao rejting objektivno najbolje hrvatske momčadi.
Činjenica da se Soudani u 93. minuti neočekivano oteo kontroli riječke obrane ne umanjuje vrijednost Dinamove pobjede nego naglašava kronični problem riječke momčadi. U najavi utakmice Leon Benko nekoliko je puta istaknuo problem tzv. crnih rupa u igri bijelih, kaže najbolji strijelac da bi Rijeka imala barem četiri, pet bodova više da tijekom sezone u nekim utakmicama nije olako primala pogotke.
Pogodak koji je Rijeka primila u zadnjim trenucima igre protiv Dinama ne može se dogoditi igračima, koji odgovorno poštuju osnovna pravila ponašanja u tzv. situacijskoj igri. Ako ni jedan obrambeni igrač na prekidu striktno ne čuva najopasnijeg protivničkog igrača, problem je očito složeniji od dojma da je vratar Vargić morao istrčati na pet metara ispred Soudanija.
Što se tiče igre Rijeke, očito je da ritam utakmica i ozljede uzimaju danak. Dovoljno je usporediti dva zadnja izdanja Rijeke protiv Betisa u četvrtak i Dinama u nedjelju da bi se uočila bitna razlika u pristupu. Taktičke postave Rijeke iz drugoga poluvremena utakmice protiv Betisa i Rijeke iz prvog poluvremena utakmice protiv Dinama bile su praktično iste. Razlika je u tome što nije dovoljno htjeti, treba i moći! Rijeka protiv Dinama u otvaranjima jednostavno nije mogla uspostaviti balans između želja i mogućnosti!
Kako odmiče sezona Rijeka ostaje sa sve manje igrača, pred utakmicu protiv Dinama otpali su Tomečak i Knežević. Budući da je zbog izostanaka velikog broja igrača (Tomečak, Knežević, Lešković, Škarabot, Zlomislić, Jugović, Cesarec…) sve manja mogućnost rotacija, zdravi igrači gube svježinu. Primjerice, do nedavno neumorni Kvržić u zadnjim utakmicama iskazuje očigledne znakove umora! Ne treba Matjažu Keku postaviti pitanje do kada će u ovakvom ritmu izdržati Močinić, koji u zadnjim utakmicama trči za dvojicu?! Ovako ne može dugo, a odigrano je tek 12. kolo!
Kada se svemu dodaju uobičajeni problemi adaptacije (Kramarić) i problemi s formom (Sharbini), izbor postaje vrlo sužen. U utakmici protiv Dinama igrala je zadnja linija (Boras, Datković, Marić, Bertoša), koja više nikada neće igrati zajedno! U takvim okolnostima ne može se ni pomišljati na uigravanje momčadi koja očigledno ima limite. Rijeka ove sezone nije pobijedila ni jednog izravnog konkurenta (Dinamo, Hajduk, Lokomotiva…). Nije ni izgubila od izravnih konkurenata sve do utakmice protiv Dinama.
Rijeka protiv Dinama nije igrala dobro budući da je u otvaranjima nemoćno izgledala čak i u kratkim razdobljima igre tijekom kojih je ozbiljno prijetila. Unatoč tome slabosti zbog kojih se poraz onako dogodio u 93. minuti ne mogu se pravdati činjenicom da je momčad Dinama u daleko boljem stanju dočekala derbi 12. kola.
