Rijeka na diobi drugog mjesta poslije 14. kola pozicija je vrijedna pohvale igračima i stručnom stožeru, koji su se na zajedničkom projektu skupili prije početka prvenstva. U ligi u kojoj čak šest momčadi ravnopravno konkurira za osvajanje imaginarne titule najbolje momčadi iza Dinama, Rijeka je relativno brzo postala ozbiljan pretendent za visok plasman.
Bez obzira što je Rijeka po platežnoj moći postala drugi hrvatski klub preko noći, stvaranje momčadi je proces u kojemu znanje i strpljenje često prevladavaju nad rezultatima. U riječkom slučaju prevladavaju rezultati zbog kojih trener Elvis Scoria polaže pravo da na svaku kritiku odgovori jedinim objektivnim mjerilom uspjeha: pozicijom na ljestvici! Treneri koji pobjeđuju uvijek su u pravu.
Igra nesuđenog prvaka
Rijeka je 1998/99 umalo postala prvak igrajući s trojicom stopera u zadnjoj liniji. Dok je trener Nenad Gračan trpio kritike svojih kolega zbog načina igre, Rijeka se nametnula kao lider u prvenstvu. Treba naglasiti da su tada u zadnjoj liniji igrala dvojica stopera (Mijatović, Milinović) izraženih kreativnih sposobnosti. Primjerice, Milinović je kao stoper u utakmici protiv Hrvatskog dragovoljca u Slavonskom Brodu postigao pogodak u klasičnoj kontri, što je danas nezamislivo.
Riječki paradoks je da u ovom trenutku igrom drugoplasirane Rijeke nije zadovoljna publika, nisu zadovoljni igrači, ni trener Scoria. Prvi put nakon pobjede protiv Zagreba u 14. kolu Scoria je javno izgovorio što misli o igri Rijeke.
- I ja bih htio da imamo veći posjed lopte, rekao je Scoria
- U ovom trenutku još uvijek nismo tip ekipe koja kroz posjed lopte dolazi pred gol. No, radimo na tome i mislim da je to sada puno bolje nego na početku prvenstva, rekao je Josip Brezovec nakon utakmice protiv Zagreba.
Naravno da je treneru i igračima lakše govoriti samokritično s druge pozicije na ljestvici, ali vrijedi i obratno. Pogled s visoka često zaklanja vizuru onoga što se događa pred nosom. Dobro je znati da se iz riječke svlačionice jasno vidi da momčad ne igra nogomet koji publiku i protivnike obara s nogu.
Igru svake momčadi određuje način igre prilagođen profilu igrača, samo treneri najbogatijih klubova imaju privilegiju birati profile igrača za određeni način igre. Scoria je nakon početnih muka u prvenstvu odabrao način igre s trojicom stopera i zaredao pozitivnim rezultatima.
Počevši od utakmice 7. kola protiv Hajduka (1:0) u 8 kola Rijeka je osvojila 18 od 24 moguća boda. Šest pobjeda i dva poraza (Cibalia 1:4, Split 2:3) donijele su stabilnost koju Scoria nakon početnih trauma čuva kao kap vode na dlanu. Promjenom načina igre na vidjelo je izašla specifična kvaliteta igrača koje Scoria pokušava profilirati kroz zatvoreniju varijantu igre. Ne pada mu na pamet mijenjati način igre niti protiv najslabijih momčadi u ligi.
Težnja atraktivnom nogometu
U europskom nogometu samo momčad Juventusa igra vrhunski nogomet u sustavu s trojicom stopera. Takav način igre praktično je protjeran iz najboljih europskih liga u kojima treneri moraju težiti atraktivnom nogometu. Ni vrhunski trener starog kova poput Fabija Capella ne može više naći posao u najboljim europskim klubovima. Nitko više ne želi gledati mučenje na terenu, Capello je dvaput morao otići iz Real Madrida nakon što je osvajao titule prvaka.
U ovakvom načinu igre Scoria je kreativnost svalio na leđa Weitzera ili Močinića! Prvi je prošle sezone igrao drugu ligu, drugi je ove sezone od početka igrao dvije utakmice. Možda bi kroz posjed lopte do protivničkog gola lakše došla momčad Rijeke u kojoj zajedno igraju Weitzer i Močinić, barem protiv slabijih momčadi kakva je Zagrebova. Ali to bi značilo vratiti se na sustav s četiri braniča u zadnjoj liniji i opet riskirati traume koje su poremetile planove na početku prvenstva.
Primjer Antoninija Čuline
Sustav igre često se mistificira do beskraja iako se osnovni rasporedi igrača nisu promijenili od kada se prije 150 godina počeo igrati nogomet. Način igre svake momčadi prije svega određuju profili igrača, koji se kreću utvrđenim linijama kretanja, što znači da promjena jednog igrača unutar istog rasporeda odmah mijenja način igre. Cijela trenerska mudrost svodi se na to da na svakom mjestu unutar određenog rasporeda treba pronaći odgovarajući profil igrača. Primjer Antoninija Čuline najbolje ilustrira lutanje u traženju odgovarajućih profila igrača. Čulina je u 14 kola ove sezone igrao klasičnog napadača, bočnog napadača, klasičnu polušpicu iza dvojice napadača, desnog i lijevog bočnog igrača koji se troši u obrani… Jasno da se na takav način igrač ne može ustaliti u momčadi.
Rijeka prema načinu igre postaje izrazito natjecateljska momčad koja osvaja bodove individualnom kvalitetom napadača kojima nije lako zabijati pogotke u igri bez završnice. Da bi im postalo lakše igrati moraju se promijeniti način igre, igrači ili oboje.
- Možda ova momčad ni ne može imati veći posjed, rekao je indikativno Scoria.
Treneri koji pobjeđuju uvijek su u pravu!
