Rijeka nakon utakmice protiv Rudeša počinje novi ciklus preslagivanja momčadi.
Najuspješnija kalendarska godina (prvenstvo i Kup) u klupskoj povijesti završila je najslabijom polusezonom u HNL-u mandatu Matjaža Keka.
Razloge slabijeg nastupa u HNL-u treba tražiti u uspješnoj europskoj polusezoni, koja je psihofizički potrošila roster provjerenih igrača i neuspješno odrađenom ljetnom prijelaznom roku.
Na kraju jesenskog dijela sezone jasno je da Rijeka ljetos nije dovela dovoljno kvalitetne igrače koji su trebali oplemeniti igru aktualnog prvaka.
Treba uvažiti okolnost da nije bilo lako pojačati momčad koja je igrala play-off Lige prvaka. Budžet je ograničen, promijenile su se okolnosti na tržištu, a Rijeka je visoko dignula ljestvicu kvalitete.
Ne mogu otežavajuće okolnosti biti opravdanje da je doveden samo jedan igrač (Heber) koji je donio kvalitetu više. Heber se odmah nametnuo pogocima, njegova ozljeda bitno je poremetila napadačku igru u HNL-u.
Renato Punčec i Jakov Puljić pokazali su da mogu dostojno zamijeniti standardne igrače, Acosty i Charalampos Mavrias pokazali su da bi možda mogli zamjeniti standardne igrače.
Ni jedan se dovedeni igrač osim Hebera nije pokazao pojačanjem.
Činjenica da je Zoran Kvržić postao najbolji igrač Rijeke u završnici prvoga dijela sezone podjednako govori o mogućnostima novih igrača i stanju najboljih igrača iz prošle sezone.
A najviše govori o sportskoj politici prvaka tijekom dvomjesečnog ljetnog prijelaznog roka.
Na kraju 2017. godine najbolji je postao igrač koji je od 2015. godine bio stalno na posudbama (Spezia, Sheriff), jer nije mogao izboriti mjesto među dvadeset igrača.
Uoči početka zimskog prijelaznog roka najave o velikoj čistki u riječkoj svlačionici s ovakvim rosterom treba uzeti sa zadrškom.
Rijeka mora zadržati okosnicu momčadi da bi ostala kompetitivna, Hajduk i Osijek ozbiljni su konkurenti za europski plasman.
Dovoljno je notirati da će momčad biti oslabljena za dvojicu važnih igrača: Mario Gavranović odlazi u Dinamo, Marko Vešović vrlo izvjesno odlazi u Legiju.
Tako kvalitetne igrače Rijeka ne može nadomjestiti bez plaćanja odšteta, a sportska politika ne može biti ista kao prošlih sezona.
Na hrvatskom tržištu sve je manje dostupnih igrača za Rijeku, istodobno završava razdoblje preprodaje hrvatskih igrača iz inozemstva.
Sve je manje kvalitetnih hrvatskih igrača kojima je Rijeka potrebna za reanimaciju karijera (Gavranović, Vešović, Župarić, Elez, Punčec...).
Pokušaj dovođenja stranih igrača (Acosty, Mavrias, Davidson...) kojima su karijere zapele u jačim ligama od HNL-a, nije se pokazao učinkovitim.
Najviše koristi Rijeka u pravilu ima od suradnje s Dinamom zaključno s Domagojem Pavičićem, koji još uvijek formalno nije igrač Rijeke.
U perspektivi mogao bi postati jedan od najboljih igrača Rijeke.
Što god navijači mislili o suradnji između Damira Miškovića i Zdravka Mamića, više bi vrijedilo na zimu dovesti Ivana Fiolića, koji nije zadovoljan statusom u Dinamu, nego birati igrače preko Wyscouta ili neke druge video-platforme.
Zimi nikada nije lako ispravljati propuste iz ljetnog prijelaznog roka, posebice ako je budžet ograničen.
Da bi kratki zimski prijelazni rok bio sadržajan Rijeka je već nakon utakmice protiv Rudeša trebala pronaći potencijalne zamjene za Gavranovića i Vešovića.
Dinamo i Legia nisu čekali prvi dan prijelaznog roka u siječnju da bi doveli eventualna pojačanja.