Robert Rubčić bio je kapetan momčadi Rijeke (fotografija ispod teksta) koja je odigrala prvu utamicu u HNS-u protiv Šibenika na Kantridi.
Trideset godina kasnije Rubčić je jedini iz iste generacije ostao na Kantridi, gdje nekoliko puta tjedno trenira djevojčice ŽNK-a Rijeka
- Ja sam na Kantridi od rođenja, ha, ha... Meni je bitnije da sam na Kantridi nego što radim na Kantridi, ha, ha..., smije se Rubčić.
- Mogu reći da mi ovaj posao pričinjava veliko zadovoljstvo! Puno njih me pita zašto ovo radim? Našao sam svoj mir, predstavlja mi izazov! Vidim da se zadnjih godina promijenila percepcija ženskog nogometa, drugačije se danas priča o ženskom nogometu nego prije deset godina. Ljudi koji su dugo bili u nogometu, kada dođu na trenige nogometašica ugodno se iznenade. Polako se sve mijenja, ne treba gajiti prevelike ambicije nego raditi kao što se nekada u nogometu radilo u olimpijskim ciklusima, kaže nekadašnji igrač, trener i sportski direktor Rijeke, koji nekoliko zadnjih godina radi u stručnom stožeru ŽNK Rijeka.
Ove sezone prva ekipa Rijeke dignula se na ljestvici u Prvoj HNL, polako sazrijeva mlada generacija igračica, pitanje glasi može li klub zadržati na okupu okosnicu ekipe:
- Nije na meni da o tome govorim, mi treneri jedino kroz rad možemo držati na okupu igračice. Sve su redovite na treninzima, vole raditi. Teško mi je procijeniti zbog čega odlaze ili prestaju igrati! Imamo četiri generacija igračica, morčiće, pionirke, kadetkinje i seniorke, jedino je problem što su dosta velike razlike među generacijama. Darovita generacija kadetkinja sada je počela igrati za prvu ekipu. Problem je da u Rijeci nemamo kvantitetu, nemamo veliku bazu kao Osijek ili Zadar, koji ima četrdesetak igračica. Mi imamo kvalitetu, ali nemamo kvantitetu, pa kadetkinje igraju za prvu ekipu, nekoliko mojih najboljih pionirki igra za kadetkinje što nije loše zbog njihovog bržeg sazrijevanja, ali ostaneš bez igračica. Nemamo mogućnost igrati pripremne utakmice, trebali bismo pojačati rad, uvesti više treninga... Na Kantridi je ugodno, znamo što treba napraviti, trebaju nam malo drugačiji uvjeti, naglašava Rubčić.
U sezoni 92 na Kantridi se igrao drugačiji nogomet:
- Bila su to teška vremena! Ja sam igrao u jugoslavenskoj ligi u kojoj smo uživali određeni tretman, boravili smo u dobrim hotelima, putovali avionom... Dogodio se rat, počela je liga, s dvije tisuće maraka došli smo na plaću od dvjesto maraka, spavali smo osmorica u sobi pred utakmicu... Četiri mjeseca nosio sam uniformu, bio sam stacioniran blizu Rijeke, nakon turnira u Varaždinu više me nisu zvali. Nakon toga održao se turnir u Istri i onda je počelo prvenstvo. Nije mi baš to prvenstvo ostalo u lijepom sjećanju, bio je rat, puno toga želio sam zaboraviti, da budem iskren više se dobro ne sjećam utakmice protiv Šibenika. Klubu je trebalo četiri, pet godina da se opet stabilizira, mjesecima nije bilo plaća, nije bilo novaca sve tamo dok je menadžer bio Joško Skoblar, kada sam prestao igrati. Prva sezona je bila najteža, znalo mi se dogoditi da nisam znao ni protiv koga igramo prije utakmice, takva su vremena bila, prisjeća se Rubčić.
Danas su vremena takva da se Rijeka bori za prvaka u vrlo izjednačenom prvenstvu kojega su obilježile oscilacije četiri vodeće momčadi:
- Sve je to normalno, ne treba gledati negativno! Rijeka je ugodno iznenadila ove sezone, dosta je igrača otišlo na kraju prošle sezone, Dinamo, Hajduk i Osijek uložili su puno više u igrački kadar. Rijeka je rezultatima blizu! Dogodio se ovaj kiks protiv Hrvatskog dragovoljca, ali to je nogomet. Rijeka ima odličnog trenera, pogodili su s igračima, mislim da će biti konkurentni do zadnjega kola. Čak mislim da je ovaj poraz od Hrvatskog dragovoljca dobro došao, sada će se igrači na potpuno drugačiji način spremati za preostale utakmice. Sada više nije toliko važan prvi trener nego treneri zaduženi za fizičku spremu, sada je najvažnije spremiti igrače za zadnja kola. Mislim da će o prvaku odlučiti fizička sprema, zaključuje Rubčić.