Kada je u krajem veljače 2013. godine predsjednik uprave Rijeke Damir Mišković odlučio da će Matjaž Kek naslijediti na klupi Elvisa Scoriju, slovenski trener ušao je u riječki klub na mala vrata. Kek je dvaput bio slovenski prvak, igrao je Ligu prvaka (Maribor), odveo je slovensku reprezentaciju na SP 2010. godine nakon što je u dodatnim kvalifikacijama eliminirao Rusiju s Guusom Hiddinkom na klupi... Sve to kao da nije bila dovoljna preporuka, u hrvatskoj percepciji slovenske nogometne reference još uvijek su podložne predrasudama.
Čak ni prvu utakmicu u mandatu nije vodio! Sportski direktor Srećko Juričić u 22. kolu sjedio je na klupi protiv Istre u Puli dok je Kek sjedio s Miškovićem na tribinama. Kek je debitirao na klupi Rijeke 9. ožujka u 23. kolu, u prvoj utakmici trećeg dijela prvenstva pobijedio je Inter rezultatom 2:1. Uslijedile su još tri pobjede, a onda je krenula serija od pet poraza i jednog neodlučenog rezultata. U posljednjem kolu Kek je u Kranjčevićevoj pobijedio (3:2) drugoligaša Zagreba, ostvario europski plasman i poslao Ćiru Blaževića u povijest hrvatskog nogometa. Je li to dovoljno za Miškovićeve europske planove?
Matjaž Kek u 35 kola ove sezone doživio je isti broj poraza kao u 11 utakmica prošle sezone. Rijeka je davno osigurala drugo mjesto iza Dinama, osvojila je Kup nadigravši u finalnim utakmicama Dinamo i ostvarila povijesni uspjeh plasmanom u skupinu Europske lige. Sezona 2013/14 postala je najuspješnija u HNL-u, protekla je bez ijednog domaćeg poraza iako su na Kantridi igrali Stuttgart, Lyon, Betis...
Objektivno najveći sportski uspjeh Rijeka je ostvarila u Stuttgartu, kada je iz Europske lige eliminirala uglednog bundesligaša odigravši neodlučeno (2:2) u sljedećem sastavu: Vargić, Tomečak, Lešković, Marić, Škarabot, Maleš, Pokrivač, Alispahić (67 Močinić), Kvržić (95 Krstanović), Sharbini (70 Mujanović), Benko. Najveći klupski uspjeh Rijeka je ostvarila kada je osvojila Kup, pobijedivši (2:0) u uzvratnoj utakmici finala Dinamo u sljedećem sastavu: Vargić, Tomečak, Mitrović, Lešković, Leovac, Brezovec, Močinić, Moises (78 Zlomislić), Kvržić, Jugović (86 Mujanović), Kramarić (90 Sharbini).
Sukus Kekova poimanja nogometa ogleda se u tome da je Rijeka na kraju sezone protiv Dinama izgledala isto onako moćno kao na početku sezone protiv Stuttgarta! Unatoč tome što protiv Dinama nisu igrala čak sedmorica igrača koji su igrali protiv Stuttgarta!
Dok su mu tijekom sezone prigovarali da Rijeka ne igra atraktivan nogomet, Kek je umješno balansirao između objektivnih mogućnosti igrača i visokih ciljeva. Prvo treba uvažiti činjenicu da ovakvoj selekciji igrača Rijeke ne priliči opušteni nego kontrolirani nogomet. Kek nije mogao naginjati lepršavost ni da je htio budući da u kadru ima samo dvojicu (Kramarić, Sharbini) igrača koji se igraju nogometa. Drugo što treba znati je da Kek ne bira igrače da bi se igrao nogometa nego pobjeđivao.
Kek koristi dva klasična sustava igre, s jednom ili dvije špice. Načine igre ne mijenja promjenom sustava nego promjenom sastava. Nije Rijeka igrala isti nogomet protiv Lokomotive (5:1), kada su na bokovima igrali Sharbini i Ayaji ili protiv Dinama (finale Kupa), kada su na istim pozicijama igrali Kvržić i Jugović. Tijekom cijele sezone Kek je visoki natjecateljski tonus momčadi održavao pažljivim odabirom najspremijih igrača. U pedesetak utakmica možda je dva, tri puta pogriješio u procjenama! Keka ne zanima standardna nego najbolja momčad. Zbog toga je Rijeka na terenu izgledala vrlo moćno i kada su nominalno najbolji igrači sjedili na klupi.
Matjaž Kek u prvoj sezoni na klupi Rijeke prometnuo se u najboljeg trenera HNL-e. To što je trenutačno najbolji trener došao iz slovenskog nogometa možda će promijeniti shvaćanje o hrvatskom nogometu.