Dva kola prije kraja prvenstva Rijeka se nalazi u eurozoni i još uvijek postoji mogućnost da u Europu uđe prije Hrvatske. Sezona ne bi smjela dobiti negativnu ocjenu prema deklarativnim ciljevima vlasnika kluba. U prvoj sezoni klub se financijski stabilizirao, što se podrazumijeva, polako se diže u svim segmentima, intenzivno se radi na poboljšanju (stadion, igralište Podmurvice) ili stvaranju (trening kamp) uvjeta za rad… I sve što je podređeno stvaranju rezultata na kraju ništa neće valjati ako izostanu rezultati!
Budući da su u sportu mjerilo vrijednosti rezultati, stvaranje momčadi kroz utakmice jedini je klupski proces koji je ove sezone zanimao navijače i sportsku javnost. Ako objektivno gledano rezultati Rijeke nisu tako loši, zašto navijači nisu zadovoljni? Što pobuđuje osjećaj krivice koja se očituje u izjavama igrača i struke nakon svakog negativnog rezultata, kada zaredaju isprike za slabu igru i analize vlastitih slabosti? Očito je svima jasno da ovakva momčad ne jamči napredak u procesu približavanja najboljim hrvatskim momčadima!
Ove sezone dovedeno je 20-tak igrača s kojima su radila dvojica trenera, ali nema bitne razlike u profiliranju momčadi u 1. i 31. kolu. Ima razlike u načinu igre, u nekim igračima i njihovim linijama kretanja, ali sve su to finese. Na kraju sezone najviše mogućnosti za napredak ima na ključnim mjestima, što znači da se kostur momčadi tijekom prijelaznog roka slobodno može prelomiti preko koljena! Neke će igračke sujete lomovi malo zaboljeti, ali se ništa loše klubu neće dogoditi!
Koncentracija pojedinačne kvalitete u vrijednosti od cca. 2 mil. eura iduće sezone po inerciji jamči relativno visok plasman u konkurenciji deset klubova od kojih polovica neće imati novaca ni za prijevoz. Najava povećanja budžeta uoči prijelaznog roka znači da Rijeka sprema novu shopping-listu za visok plasman! Problem je što novac nije presudan! Ova je sezona pokazala da od budžeta koji nije potrošen u kontekstu stvaranja novih vrijednosti dugoročno nema koristi!
