Ivan Močinić i Mato Miloš preostali su nedokazani igrački par iz nadarene galerije U-19 reprezentativaca Rijeke. Riječki klub nikada od osamostaljenja nije istodobno imao čak pet reprezentativaca u istoj uzrasnoj kategoriji, koja prema rezultatima spada među najbolje u kratkoj povijesti HNS-a.
Vratar Simon Sluga, Niko Datković, Ivan Močinić, Mato Miloš i Toni Datković bili su članovi U-19 reprezentacije koja je pod vodstvom izbornika Dinka Jeličića ostvarila plasman u završnicu EP-a, koje se prošle godine održalo u Estoniji gdje je ostvaren plasman u završnicu SP-a koje se ove godine igra u Turskoj.
Od petorice mladića koji zajedno igraju od kadeta jedino je stoper Niko Datković u relativno kratkom razdoblju uspio postati standardni prvotimac Rijeke. Datković je šansu dobio spletom okolnosti. Pod pritiskom negativnih rezultata trener Elvis Scoria promijenio je u 7. kolu način igre, počeo je igrati s trojicom stopera pa je mladi Datković zaigrao protiv Hajduka zajedno s Darijom Kneževićem i Matom Neretljakom a da ni ljetne pripreme nije prošao.
Desetak kola kasnije središnji braniči postali su Knežević i Datković darovitost kojega više nikome nije sporna. Ni Neretljaku koji je morao preseliti na lijevi bok! Što će biti s Nikovim suigračima iz reprezentacije teško je predvidjeti, jer je u njihovu razvoju došlo do zastoja. Sluga je posuđen Veroni, Toni Datković posuđen je Pomorcu, a Močinić i Miloš sjede na klupi Rijeke. Dok se Sluga i Toni Datković pokušavaju afirmirati u drugim sredinama, Močinić i Miloš sa svakim dolaskom novog igrača sve su dalje od prve postave Rijeke.
Ako uz Mehmeda Alispahića na Kantridu tijekom zimskog prelaznog roka dođe vezni igrač rejtinga Anasa Sharbinija, Močinić je bliže tribinama nego prvoj postavi. Što se Miloša tiče, njegova prirodna pozicija na desnom boku već je tako dobro pokrivena (Mujanović, Gabrić, Čulina, Mierzejewski…) da je mladom igraču sve teže pronaći slobodno mjesto na klupi, a kamo li na terenu. Elvis Scoria svejedno Miloša nije htio ove zime pustiti na posudbu u Pomorac.
Svaki trener polaže pravo odlučivati o sastavu prve momčadi do granice koja zadire u klupsku politiku. Budući da ispravna sportska politika uvijek zna pomiriti interese trenera i kluba, u riječkom slučaju nešto ne štima. Sportsku politiku Rijeke vodi praktični trener koji u momčadi želi imati po trojicu igrača na svakoj poziciji istodobno dok klub deklarativno preuzima odgovornost za karijere mladih igrača koji u razvojnom procesu moraju igrati u kontinuitetu.
Kakve koristi ima klub od toga da Močinić i Miloš kontinuirano sjede na klupi?
