Rijeka ove sezone imao problema s efikasnošću, u četiri utakmice postignula je tri gola.
Problem očito postaje intezivniji kako igrači gube samopouzdanje, u zadnje dvije utakmice postignula je jedan pogodak iako je stvorila pet izglednih (Vučkić 2, Liber, Vrančić, Obregon) i još barem isto toliko (polu)prilika poput Djouahrinih, koje strijelci po vokaciji obično pretvaraju u pogotke.
Nema mjerodavnijega sugovornika na temu (ne)efikasnosti od Ahmada Sharbinija, koji je s ukupno 74 pogodaka u službenim utakmicama postigao najviše pogodaka za Rijeku od kada je HNL-a.
Teško se sjetiti kada je Rijeke zadnji put jednu sezonu počela bez izrazitog gol-igrača:
- Ne mogu se ni ja sjetiti! Gledao sam utakmicu protiv Slavena Belupa na televiziji, gledao sam sve utakmice najviše zbog Tadića i Budicina, igrao sa s njima pa me zanima kako se snalaze. Ranije nismo toliko obraćali pažnju na taj segment, Rijeka je zabijala puno golova, uvijek je imala golgetera, kao što se to kaže. Ove sezone nije tako! Imali su dvije dobre i jednu stopostotnu šansu kod 0:0, ali gola nema i to je najveći problem. Šteta, ne znam što drugo reći, kaže Sharbini.
Ni u jednoj ligi ne može se očekivati borba za vrh ljestvice bez pogodaka, ne može to očekivati ni OŠK Omišalj bez Ahmada Shabinija, ni Real Madrid bez Karima Benzeme: 
- Jasno da ne može, puno je lakše igrati kada imaš igrača koji će zabiti petnaesak, dvadesetak golova po sezoni. Kada zabiješ iz jedne šanse ili polušanse, utakmica krene u drugom smjeru. U suprotnom je igra mučenje što je najveći problem Rijeke, govori Sharbini.
Dragan Tadić dobio je šansu postati trener Rijeke u razdoblju najlošije sportske politike u zadnjih desetak sezona, što je tipično za riječke (ne)prilike. U zadnjih četrdesetak godina, velika većina riječkih trenera u pravilu je dobivala šanse kada nešto nije valjalo:
- Žao mi je zbog Tadića i Budicina, to su naši dečki, nitko sretniji od njih i nas navijača da Rijeka krene u najboljem smjeru. Svaka čast Matjažu Keku, ali on je na svakoj poziciji imao po trojicu vrhunskih igrača, sada je situacija drugačija, financijski i igrački. Ispada da je stvarno tako: kada je loše, daj priliku našem treneru, pa da ga pokopamo do kraja! Baš mi je žao! Nadam se da će krenuti u dobrom smjeru, od svega srca želim Tadiću i Budicinu da ostanu dugo na klupi. Mislim da isto žele i navijači Rijeke, smatra Sharbini.
Posebna su tema mladi domaći igrali, koji su svi odjednom dobili priliku igrati:
- I ja volim da igraju naši dečki, ali nije dobro krenulo za njih. Trude se, nitko sretniji od nas da krene kako treba! Treba istrpjeti njih i trenere, naglašava Sharbini.
Kvaliteta momčadi je očigledno pala, a to nisu optimalni uvjeti za razvoj mladih igrača, i Sharbini je svojedobno učio od tada boljih suigrača:
- Tako je! Igrao sam sa Šarićem, Tadićem, Vugrincem, Ercegom, Zekićem... Učio sam od njih, čekao sam svoju šansu, nisam u ono vrijeme mogao očekivati da ću igrati prije Ercega. Sada je za mlade igrače dosta nezgodna situacija, puno bi lakše bilo da imaju uz sebe kvalitetnije suigrače. Njima je najteže, ponavljam, treba ih podržati. Nije realno očekivati da će ovakva Rijeka biti prva ili druga, Dinamo, Hajduk pa i Osijek imaju kvalitetnije igrače i veće budžete. Sada treba biti strpljiv i opet će se sve vratiti u normalu, poručuje Sharbini.