Utakmicom protiv Osijeka trener Elvis Scoria otvorio je treće poglavlje u procesu stvaranja momčadi ove sezone. Prolog trećem poglavlju bilo je drugo poluvrijeme utakmice protiv Lokomotive u Zagrebu, kada je Scoria u zadnjoj liniji prvi put poredao Mierzejewskog, Datkovića, Kneževića i Neretljaka! Budući da je Mato Neretljak na lijevom boku gradio karijeru reprezentativca, koji je sudjelovao na EP 2004 u Portugalu, Scoria je prvi put prirodno posložio četiri braniča u zadnjoj liniji i treći put ove polusezone promijenio način igre.
U 1. kolu protiv Splita u zadnjoj liniji igrali su Marić, Knežević, Neretljak i Čaval, a Scoria je odmah počeo potragu za bočnim braničima. Dolaskom Poljaka Mierzejewskog dugoročno je riješen problem desnog boka, prema tadašnjoj percepciji na lijevom boku za Čavala nije bilo zamjene. Igra s četiri braniča u liniji uskoro je postala teška mora i nešto se moralo promijeniti, u 7. kolu Scoria je prvi put promijenio način igre. Od utakmice protiv Hajduka uveo je u momčad mladog Datkovića i počeo igrati s trojicom stopera.
Idućih nekoliko kola ziheraški nogomet donosio je rezultate na uštrb igre, ne može se u današnjem nogometu napadati bez aktivne uloge zadnje linije. Trojica riječkih stopera (Knežević, Datković, Neretljak) prelazili su centar igrališta samo na poluvremenu, kada su momčadi mijenjale strane. Takav se način igre počeo trošiti u nagomilanim frustracijama igrača zbog kojih je u nekoliko utakmica momčad izgledala toliko rastrojeno da u Kupu nije mogla pobijediti ni trećeligaša Nedelišće. Nešto se opet moralo promijeniti.
Cesarčeve majstorije
Igra Rijeke okrunjena je dvama majstorskim pogocima Danijela Cesarca, koji nemaju veze s načinom igre, trenerskim promišljanjima, novinarskim zapažanjima, prostorom i vremenom... Cesarčev pogodak iz slobodnog udarca jedino ima veze s nogometnim umijećem zbog kojega se po onakvom vremenu isplatilo doći na utakmicu protiv Osijeka.
Scoria je nekoliko zadnjih tjedana na treninzima uvježbavao povratak na igru s četiri braniča u zadnjoj liniji, ali do utakmice 15. kola protiv Lokomotive nije smogao hrabrosti početi iznova. U prvom poluvremenu utakmice protiv Lokomotive u zadnjoj liniji igrali su Datković, Knežević, Neretljak, Mierzejewski, što je izgledalo kao protuprirodno bludničenje (Mierzejewski lijevo, Datković desno?) nad nogometom! U drugom dijelu iste utakmice Scoria je presložio braniče prema prirodnim afinitetima i ustanovio pretpostavke trećeg načina igre ove sezone. Okidač je bio povratak ozlijeđenog Mierzejewskog!
Lukasz Mierzejewski teško se ozlijedio u utakmici protiv Lokomotive u 4. kolu. Od Lokomotive u 4. do Lokomotive u 15. kolu na desnom boku igrali su Čulina, Mujanović, Marić, Datković… ni jedan desni branič po vokaciji! Mierzejewski se od prvog dana nametnuo kao znalac sa statusom bivšeg reprezentativca uvijek moćne poljske reprezentacije. Prema percepciji igre Mierzejewski je jači igrač od većine veznih igrača Rijeke. U poziciju iz koje je Mierzejewski savršeno pogodio Cesarca za drugi pogodak protiv Osijeka može doći samo igrač kojemu je nadigravanje urođeno. Da nije bio (su)krivac kod pogotka, Mierzejewski bi zaslužio najvišu ocjenu za igru protiv Osijeka.
Najvažnija kvaliteta poljskog braniča je mogućnost transformacije u veznog igrača, što je Scoria počeo koristiti promjenom načina igre. U fazi napada zadnja linija Rijeke zauzima široki prostor u rasporedu s trojicom stopera, a Mierzejewski se pomične naprijed po desnoj strani. Ali ne kao klasični bočni igrač, nego kao vezni igrač kojemu nije problem ući u sredinu terena. U fazi obrane Mierzejewski se vraća na poziciju desnog braniča, što znači da se Neretljak na lijevoj strani pomiče na bok.
Dakle, Scoria je od 16. kola počeo koristiti sustav u kojemu se četvorica braniča preslože u raspored s trojicom klasičnih stopera svaki put kada se Mierzejewski digne po desnoj strani. Kada Neretljak vrati tonus s početka prvenstva, Scoria će sličnu mogućnost transformacije dobiti i na lijevoj strani. Neretljak sigurno može kvalitetno igrati visoko na protivničkoj polovici. Možda ne tako suptilno kao Mierzejewski, ali dovoljno moćno da se svaki protivnički trener mora zamisliti.
Rijeka je protiv Osijeka odigrala najbolju utakmicu u dosadašnjem dijelu prvenstva. U svakoj utakmici ima uspona i padova, što često zavisi od podsvjesne reakcije igrača na rezultat. Rijeka nije igrala tako dobro u zadnjih kao što je igrala dobro u prvih sata utakmice, ali je cijelu utakmicu momčad dobro funkcionirala u svim linijama i smjerovima. Jedini kreativac (Weitzer) ušao je u igru tek u 59. minuti utakmice, kada se više nije moglo igrati zbog blata. Treba naglasiti da je utakmica na kraju ipak dobivena na mišiće, ali su mišići ovog puta bili u funkciji zanimljive i napadačke igre.