Damir Mišković je financijski mag!
Otkada su Daniel Štefulj i Ivan Nevistić potpisali za Dinamo, Mišković je prema dostupnim podacima ove sezone ukupno zaradio više od 11 mil. eura!
Prodao je Antonija Čolaka (3 mil. eura) i Tibora Halilovića (1,5 mil. eura), od europskih nastupa zaradio je oko 4,8 mil. eura, u novom dealu sa Zdravkom Mamićem zaradio je oko 1,7 mil. eura!
Toliko Ivan Nevistić (3 mil. eura) i Daniel Štefulj (1 mil. eura) otprilike zajedno vrijede više od Luke Menala (1,5 mil. eura) i Sandra Kulenovića (0,85 mil. eura).
Povijest uči da dostupne brojke kod poslovnih dogovora između Mamića i Miškovića treba shvatiti aproksimativno, tek će se kod izlaznih transfera četvorice spomenutih igrača znati točno koliko će zaraditi svaki posebno.
Primjerice, u jeku borbe za titulu prvaka Mišković i Mamić zajedno su prodavali Franka Andrijaševića, tek kada je postao igrač Genta javno je obznanjeno da se transfer od 4,25 mil. eura dijeli 50:50.
Kada se analizira stuktura prihoda, plasman u skupinu Europske lige za svaki hrvatski klub izgleda kao dobitak na Eurojackpotu!
Uz prihode od nastupa, jedino u europskim utakmicama raste cijena hrvatskih igrača, cijene Nevistića i Štefulja izravna su posljedica nastupa u jakim europskim utakmicama.
Međutim, Mišković prva dva kapitalna transfera ove sezone nije ostvario zbog europskih nastupa!
Čolak je prodan (PAOK) nekoliko dana prije prve europske utakmice, Halilović bi također otišao u Heereeven prije europskih nastupa da se nije ozlijedio. Zbog ozljede nije igrao praktično cijelu jesen, ali Heereeven nije odustao.
Dvije fiskalne godine uzastopno Rijeka je imala negativnu bilancu, na kraju 2019. godine knjigovodstveno je iskazan minus od oko 4 mil. eura uz zaduženja od oko 5 mil. eura, Mišković je javno najavljivao financijski krah.
Ne bi takve brojke toliko brinule Miškovića da svi parametri na kraju 2019. godine nisu iskazivali zabrinjavajuću tendenciju pada prihoda prije pojave koronavirusa.
U doba koronakrize Mišković je svima smanjio plaće 30 posto i na pola sezone takvom lakoćom zatvorio godišnji budžet kao da prodaje cjepivo za COVID-19, prošla godina izvjesno je bila poslovno najuspješnija otkako je postao vlasnik kluba.
Kada se analizira struktura kvalitete momčadi, Mišković nije samo financijski mađioničar!
Otkada su Daniel Štefulj i Ivan Nevistić potpisali za Dinamo, nitko nije otišao iz Rijeke, a Mišković je uspio u svlačionici povećati broj bivših, sadašnjih i budućih igrača Dinama na rekordnih deset igrača.
Četvorica su formalno na posudbama (Nevistić, Štefulj, Menalo, Kulenović), dvojica (Nevistić, Štefulj) na ljeto odlaze u Dinamo, dvojica (Kulenović, Menalo) na ljeto ostaju temeljem prava otkupa ugovora.
Prije nekoliko dana došao je još jedan mladi igrač Dinama (Roko Jurišić), petorica su bivši igrači Dinama (Ivan Tomečak, Franko Andrijašević, Robert Murić, Luka Capan, Domagoj Pavičić).
Devetorica trenutno igraju za Rijeku zahvaljujući suradnji s Dinamom, Miškoviću tijesna suradnja s Mamićem dugoročno jamči kvalitetni priliv igrača za relativno mali novac.
Ne može se pozitivno poslovati bez pozitivnih rezultata na terenu, u poslovnim knjigama ionako nigdje ne piše da je nogomet ipak sport.
Da utemeljitelj olimpijskog pokreta Pierre de Coubertin kojim čudom oživi i zajedno s Mamićem i Miškovićem počne raspravljati o sportskom rivalitetu Rijeke i Dinama, opet bi brzo umro!
Od smijeha!