Damir Mišković i Predrag Sloboda mogli bi osnovati svoj savez riječkih klubova koji raspolaže s triput više novca nego Riječki sportski savez. I dok se Predraga Slobodu veže samo za vaterpolo budući da je u šest godina od Primorja stvorio jedan od najboljih svjetskih klubova, Damira Miškovića ne veže se samo uz HNK Rijeka. Miškovićevo prezime često se spominje u MRK-u Zamet, NK-u Pomorac, HAOK-u Rijeka… Popis klubova koji uživaju potporu fondacije Social Sport sastavio je Mišković. Zašto i po kojem kriteriju?
- Počeo bih iz početka. Prvo, Predrag i ja zadovoljni smo što godinama radimo za Gabrielea Volpija, Predrag osam godina više od mene. Kada smo došli u firmu bili smo zaposleni sedmorica nas iz Europe i oko dvjesto lokalnih ljudi. Zajedno s Volpijem, suradnicima i partnerima izgradili smo firmu koja danas svaki mjesec plaća 22.000 ljudi od čega je nas 470 izvana. Kada smo počeli raditi godišnji promet je iznosio oko 8 milijuna dolara, danas iznosi oko 2 milijarde dolara. Dio svog života Predrag i ja proveli smo u firmi u kojoj samo danas na rukovodećim mjestima odmah iza Volpija.
Pedagoški pristup
- Moj najveći cilj je da Rijeka postane prvak Hrvatske, a drugi je cilj da okupimo što više djece koja ne moraju postati veliki igrači. Bitno je da kroz sport mogu steći radne navike kakve sam ja stekao dok sam se bavio nogometom, mislim da mi je to puno pomoglo u životu. Zato smo angažirali i pedagoga u Omladinskoj školi, svi koji budu imali problema u školi neće moći redovito trenirati, što znači da nam je cilj da djeca ne budu samo dobri nogometaši nego da postanu kompletni ljudi, kaže Mišković
Do dva posto godišnjeg prometa naše firme odvaja se za fondaciju Social Sport, koja najviše sredstava odvaja za socijalne i sportske programe u Nigeriji gdje radimo. Da ljudi ne misle kako trošimo samo na sport, puno više trošimo na socijalne programe u Africi. Volpi voli vaterpolo, znate koliko je ulagao u Pro Recco, a zavolio je i nogomet preko Spezije koja je iz njegova kraja. Budući da je Predrag zaljubljenik u vaterpolo, došli smo na ideju da pomognemo riječkom vaterpolu. Tako je odlučio Board u kojemu sjedim i koji upravlja fondacijom uz blagoslov Volpija. Isto je tako bilo s HNK-om Rijeka, kao i u svakom Boardu ruke se dižu ako imaš prijatelje, ha, ha…
Želim reći da Volpi nije izravno bio zainteresiran za ulaganje u riječki sport, što je normalno, nego je nama prepustio da uložimo nešto novca u kraju odakle potječemo ako to želimo. Počeli smo s vaterpolom, gdje smo daleko došli i onda smo se okrenuli nogometu. Jasno da je Predrag više aktivan u vaterpolu, kao što sam ja više aktivan u nogometu što ne znači da manje volim Primorje. Kupili smo HNK-a Rijeka, ulažemo svoje novce jer su sponzorska sredstva za sada ograničena.
Puno je priča bilo o tome da imamo nekakvih interesa. Vjerujte da imamo toliko posla da nemamo vremena ni zašto. Niti smo ikoga bilo što pitali, niti ćemo pitati. Ako možemo nekome pomoći, dapače. Posredovao sam za pet riječkih firmi koje dobivaju posao u Nigeriji, pomoći ću koliko mogu. Nama ovdje ništa ne treba, jedini cilj je bio pomoći riječkom sportu.
Ulaganjem u druge klubove pokrenuli ste svojevrsni proces?
- Pokrenuo sam proces jer mi je sport u krvi, pa smo htjeli vratiti riječki sport na mjesto koje mu u Hrvatskoj pripada u vaterpolu, nogometu, rukometu, odbojci… Taj proces ima granicu! Ako u idućih godinu, godinu i pol dana ljudi ne prepoznaju što želimo napraviti, bojim se da će se neki riječki klubovi ugasiti. Provlači se teza da je Social Sport uložio novac, pa ne treba više nitko ništa ulagati! To sigurno neće tako ići! Ne govorim o HNK-u Rijeka, koji je privatiziran. Ali brzo će se pokazati jesmo li bacili novac ulažući u neke druge klubove. Ako se ti klubovi opet budu našli u problemima, to neće biti krivica Damira Miškovića ili Social Sporta.
Zašto rukomet, odbojka… Jesu li to vaši osobni afiniteti?
- Tako je! Znamo koji su sportovi popularni u Rijeci. Mislim da je u vaterpolu posao već odrađen kako je trebalo, u rukometu se s malo više energije može jako puno napraviti, što pokušavam dokazati u HNK-u Rijeka i što je u konačnici novi stručni stožer Zameta uspio dokazati s relativno malo novaca. Ali ako to ne bude prepoznato u gradu, onda neće biti ni Zameta.
Poruka je jasna?
- Moja je poruka da se s puno volje i malo novaca svejedno može puno napraviti ako se radi pametno. Za novac koji sam uložio u druge klubove, mogao sam kupiti tri, četiri vrhunska igrača da HNK-a Rijeka bude bolja. Ali nisam jer smatram da ovaj grad mora imati i druge sportove osim nogometa.
Vjerujete da će ljudi to prepoznati?
- Ja mislim da će prepoznati kada vide da radimo sa srcem. Pa ne živim ja od HNK-a Rijeka! S velikim guštom svom Gradu vraćam nešto što mogu, mislim da bi ljudi koji mogu pomoći trebali prepoznati namjeru.
